"Treba nam više testiranja", kaže epidemiolog koji je porazio velike boginje

Epidemiolog Lari Brilijant je lekar koji je još 2006. rekao da je ovakva pandemija neizbežna, samo je pitanje kada će izbiti. Za magazin "Vajerd" kaže da možemo da pobedimo novi koronavirus – ali prvo, treba nam mnogo više testiranja.

Lari Brilijant kaže da ne ume da predviđa budućnost.

Ali, pre 14 godina, epidemiolog koji je pomogao da se iskorene velike boginje, govorio je na TED konferenciji i opisao kako bi sledeća epidemija izgledala. 

"Milijardu ljudi bi se razbolelo", rekao je tada. "Čak 165 miliona ljudi bi umrlo. Došlo bi do globalne recesije i depresije, a trošak za našu ekonomiju od hiljadu do tri hiljade milijardi, bio bi daleko gori za sve od smrti 100 miliona ljudi. Jer, još toliko ljudi bi izgubilo posao i zdravstvenu negu, posledice su skoro nezamislive".

Stiglo je to nezamislivo, i Brilijant, predsednik Odbora za okončanje pandemija, deli ekspertizu sa onima na liniji odbrane. 

Daleko smo od 100 miliona smrti zbog novog koronavirusa, ali je ipak naš svet okrenuo naglavačke. Brilijant pokušava da ne kaže "Lepo sam vam rekao", previše često. 

Ali, lepo nam je rekao, ne samo u razgovorima i člancima, već i kao tehnički savetnik na snimanju horor filma o pandemiji "Zaraza", koji je sada najčešći izbor za one koji sede kod kuće. 

Osim što je radio sa SZO na istrebljivanju velikih boginja, Brilijant, koji sada ima 75 godina, borio se sa gripom, dečjom paralizom i slepilom; vodio je neprofitnu granu Gugla, Google.org; jedan je od finansijera konferencijskog sistema The Well; i putovao je sa bendom Grejtful ded. 

Razgovarali smo telefonom u utorak. 

U tom trenutku, odgovor predsednika Trampa na krizu je počeo da se menja od "nema brige" do konačno značajnijih koraka da se zaustavi pandemija. 

Brilijant živi u jednom od šest okruga u zalivu San Franciska čijim je stanovnicima rečeno da ostanu kod kuće. 

Kada smo počeli da pričamo, upravo je završio razgovor sa nekim koga je opisao kao visokog zvaničnika vlade,a koji je njega pitao, "Kako smo, do đavola, došli do ovde?" 

Ja sam želeo sam da čujem kako ćemo iz ovoga izaći. 

Stiven Levi: Slušao sam Vas uživo kada ste 2006. govorili na TED konferenciji. Vaša želja je bila - "Pomozite da zaustavimo pandemiju". Izgleda da Vam se želja nije ispunila?

Lari Brilijant: Ne. Uopšte. Iako su sistemi koje sam pozivao da se uvedu zaista napravljeni i koriste se. Čudno je, jer, napravili smo film "Zaraza"....

Koji svi sada gledamo

Ljudi kažu da je "Zaraza" nešto predvidela. Mi smo samo videli nauku. 

Cela epidemiološka zajednica je upozoravala svet poslednjih 10 ili 15 godina da nije pitanje da li ćemo imati ovakvu pandemiju, već kada. 

Stvarno je teško navesti ljude da slušaju. Mislim, Tramp je izbacio admirala iz Nacionalnog saveta za bezbednost, koji je bio jedina osoba na tom nivou koja je odgovorna za odbranu od pandemije. 

Sa njim je otišla čitava svita zaposlenih, osoblja, veza. I onda je Tramp ukinuo finansiranje sistema za rano upozorenje zemljama širom sveta. 

Čuo sam da govorite o značaju toga da je ovo "novi"(novel) virus.

To ne znači da je izmišljen. Nije to kao roman ili novela.

Šteta. 

To znači nov. Da nema ljudskog bića na svetu koje ima imunitet zato što ga je već jednom preležalo. To znači da je sposoban da zarazi 7 ili 8 milijardi naše braće i sestara.

Pošto je nov, još učimo o njemu. Verujete li da, ako ga neka osoba dobije i oporavi se, ima imunitet?

Ne vidim ništa u ovom virusu, iako je nov, što je u suprotnosti sa tim. 

Ima slučajeva u kojima ljudi misle da su se opet zarazili, ali to je najverovatnije greška u testiranju nego prava nova infekcija. 

Ali biće desetine ili stotine miliona nas ili više koji ćemo dobiti ovaj virus pre nego što se sve završi, a sa tako velikim brojevima, skoro sve situacije u kojima pitate "Da li se to i to dešava", mogu da se dogode.

To ne znači da je to od važnosti za javno zdravlje ili epidemiologiju. 

Da li je ovo najgore izbijanje zaraze koje ste videli?

Ovo je najopasnija pandemija u našim životima.

Traže od nas da radimo stvari, koje se svakako nisu dešavale za mog života - da ostanemo kod kuće, da budemo metar ili dva odvojeni od drugih, da se ne okupljamo. Dobijamo li prave savete?

Pa, ako mene pitate, ja se pravim da sam se povukao da meditiram, ali sam u stvari u polu-karantinu. Da, to su odlični saveti. 

Ali da li smo dobili dobar savet od predsednika SAD u prvih 12 nedelja? 

Ne. Dobili smo samo laži. Slušali smo da je sve lažno, prevara Demokrata. Ima još ljudi koji u to veruju, na njihovu štetu. 

Sa tačke gledišta zdravstvenog radnika, ovo je najneodgovorniji čin izabranog zvaničnika koji sam video u životu. 

Ali ono što sada čujete, da se samoizolujete, zatvorite škole, otkažete događaje, je dobro.

Da li će nas to sasvim zaštititi? Hoće li svet sada zauvek biti bezbedan? Ne. To je veoma važno jer hoćemo da razvučemo trajanje bolesti. 

Da ispravimo krivu.

Usporavanjem ili njenim ravnanjem, nećemo smanjiti ukupan broj slučajeva, ali ćemo mnoge odložiti, dok ne budemo imali vakcinu - a to će se desiti, jer ne postoji ništa u virologiji ove vakcine što me plaši da je neće biti za 12 do 18 meseci. 

Na kraju, doći ćemo do epidemiološkog zlatnog prstena. 

Šta je to? 

To znači, pod A, dovoljno nas se zarazilo i postalo imuno. Pod B, imamo vakcinu. Kombinacija A i B je dovoljna da nastane imunitet krda, što je oko 70 ili 80 odsto.

Imam nadu da ćemo dobiti antivirusni lek za Kovid-19 koji leči, ali i sprečava bolest. 

To nije dokazano i svakako je kontroverzno, i sigurno se mnogi neće složiti sa mnom. 

Ali ono što nudim kao dokaz su dva rada iz 2005. Jedan u časopisu Nature, drugi u časopisu Science.

U oba je sproveden matematički model sa gripom, kako bi se saznalo da li bi zasićenje samo Tamifliuom neke oblasti oko slučaja gripa, moglo da zaustavi širenje infekcije. 

U oba slučaja, upalilo je.

Nudim kao dokaz i činjenicu da smo u jednom trenutku mislili da je HIV/SIDA neizlečiva bolest i smrtna presuda. Onda su neki divni naučnici otkrili antivirusne lekove, i saznali smo da neki od njih mogu da se daju pre izlaganja i spreče bolest. 

Zbog jake želje da se pobedi Kovid-19, svu nauku i novac i resurse uložićemo u nalaženje antivirusnih lekova koji imaju preventivne osobine a koji se mogu koristiti uz vakcinu. 

Kada ćemo moći da izađemo iz kuće i vratimo se na posao?

Mogu da napravim retrospektivu prethodnih zaraza, ali sada su potrebne prognoze za novu. 

Da je ovo teniski meč, rekao bih da virus sada ima prednost. Ali dolaze odlične vesti iz Južne Koreje - imali su u danu manje od 100 slučajeva. Kina ima više uvezenih nego domaćih u Vuhanu danas. 

Kineski model će biti teško da pratimo. Mi nećemo zaključavati ljude u stanive. Ali model Južne Koreje bismo mogli. 

Na žalost, treba da obavimo srazmeran broj testova koje su oni uradili - skoro četvrt miliona. U stvari, dok je Južna Koreja obavila 200.000 testova, mi smo uradili verovatno manje od 1000. 

Sada kada smo propustili priliku za rano testiranje, da li je prekasno da testovi pomognu?

Ne, apsolutno. Testovi bi napravili pravu razliku. 

Trebalo bi da napravimo nelinearni uzorak nasumične verovatnoće u zemlji, da bismo otkrili gde je, do đavola, virus zapravo. Jer to ne znamo. 

Možda u Misisipiju nema slučajeva jer se tamo i ne traže. Kako mogu da znaju? 

Zimbabve ima nula slučajeva jer nemaju sposobnost testiranja, ne zato što virusa nema. Treba nam nešto što liči na kućni test trudnoće, koji možete da uradite i sami.

Da ste predsednik na jedan dan, šta biste rekli u dnevnom obraćanju?

Počeo bih konferenciju govoreći: "Dame i gospodo, želim da vam predstavim Rona Klajna - bio je car Ebole (pod Barakom Obamom), i sada sam ga opet pozvao i postavio za cara Kovida-19. Sve će biti centralizovano pod jednom osobom koja ima poštovanje i zdravstva i politike". 

Mi smo podeljena zemlja. Sada, Toni Fauči (šef Nacionalnog instituta za alergijske i infektivne bolesti) je najbliže tome što imamo. 

Plašite li se? 

U starosnoj sam grupi čiji je mortalitet jedan od sedam osoba, ako se zarazim. Ako niste zabrinuti, ne obraćate pažnju. 

Ali, ne plašim se.

Čvrsto verujem da koraci koje preduzimamo mogu da produže vreme koje virusu treba da se proširi. 

Mislim da će se povećati verovatnoća da se napravi vakcina ili preventivni lek na vreme da se zaustavi, umanji širenje. 

Svi treba da zapamte: ovo nije apokalipsa zombija. Ovo nije događaj koji dovodi do masovnog istrebljenja.

Treba li da nosimo maske?

Maska N95 je divna. Pore u njoj su široke tri mikrona. Virus je širok jedan mikron. Pa onda imate ljude koji kažu, neće raditi. 

Ali, ako imate trojicu krupnih bejzbol igrača koji trče na ručak na jedna vrata - neće proći. 

Prema poslednjim podacima, maska pruža petostruku zaštitu. To je dobro. 

Ali treba da nam rade bolnice i zdravstveni radnici treba da dolaze na posao i budu bezbedni.

Maske bi trebalo da budu tamo gde su najpotrebnije: onima koji brinu o pacijentima. 

Kako ćemo znati da je sve ovo iza nas? 

Svet se neće vratiti u normalu dok se ne dese tri stvari. 

Prvo, treba da otkrijemo da li distribucija ovog virusa liči na ledeni breg, čija je jedna sedmina iznad vode, ili na piramidu, gde se sve vidi. 

Ako sada vidimo samo jednu sedminu prave zaraze jer ne testiramo dovoljno, pa smo zapravo slepi, onda smo u problemu. 

Drugo, da imamo tretman koji funkcioniše, vakcinu ili antivirusni lek. 

I treće, najvažnije, kad vidimo da je veliki broj ljudi - posebno sestre, negovatelji, doktori, policajci, vatrogasci, i nastavnici koji su imali bolest - imuni, i testirali smo ih da znamo da više nisu zarazni. 

I da imamo sistem koji ih identifikuje, bilo narukvicu ili karticu sa fotografijom i nekom vrstom pečata. 

Onda će biti bezbedno da šaljemo decu u škole, jer znamo da profesor nije zarazan. 

I kad prestanemo da govorimo:"Ne, ne možete nikoga da posetite u staračkim domovima", i imamo grupu ljudi koji imaju dozvolu da rade sa starijim i ranjivijim osobama, i sestre koje mogu da se vrate u bolnice i zubare koji mogu da vam otvore usta, a da vam ne prenesu virus. 

Kada se to desi, vraća se normalan život.

Postoji li vedrija strana svega ovoga?

Pa, ja sam naučnik, ali sam i vernik. 

I nikada stvari ne procenjujem a da se ne upitam postoji li viša sila koja će nam nekako pomoći da budemo najbolji ljudi? 

Mislio sam da ćemo videti prazne ulice i u smislu građanskog angažovanja, ali solidarnost je veća nego ikada. 

Vidim decu, milenijalce, volontere koji nose namirnice starijima. 

Vidim sve više herojskih sestara, koje dolaze i rade mnogo duže nego ranije, doktore koji neustrašivo idu na posao. Nikada nisam video ovoliko volontera. 

Neću da se pretvaram da je ova situacija vredna svega toga. Ovo je bez presedana, teško vreme koje nas testira. 

Kada bude iza nas, možda kao Drugi svetski rat, moguće je da ćemo preispitivati šta je izazvalo podele koje imamo u ovoj zemlji. 

Virus pruža i drugu šansu. I najverovatnije bismo bili bolji ako sebe tako gledamo, kao da je među nama mnogo više sličnosti nego razlika.