Čitaj mi!

Stvara se skupština svih Srba sveta

U Kulturnom centru Srbije u Parizu nedavno je održana Konferencija o Srbima u svetu. Panel-diskusiju organizovao je profesor Petar Gojković sa Savezom Srba Francuske u okviru obeležavanja Dana Svetosavlja. Učestvovali su predstavnici matice iz Srbije, ali i rasejanja iz Francuske, Švajcarska i Nemačke. Tražio se odgovor na pitanje ko smo, kako da se ujedinimo da budemo jači i napredniji.

Jedan od učestnika ove Konferencije o Srbima u Parizu bio je iskusni srpski aktivista, patriiota, humanitarac, ujedinitelj Stojan Stevanović iz Švajcarske. Stevanović je bio Bizniemsn godine 2016. u Švajcarskoj, danas je hotelijer u Brunenu i rodnim Loparama. Osnivač je društva "Koreni", koje okuplja narod u otadžbini i u tuđini, osnivač je Udruženja Majevičana u Švajcarskoj, predsednik je Udruženja srpskih privrednika u Švajcarskoj i u Evropi. Inicijator je stvaranja Skupštine svih Srba sveta sa sedištem u Parizu.

"Podstakli smo formiranje Skupštine srpske dijaspore svih Srba sveta, a potom i Skupštine srpske poslovne dijaspore. Postoji želja da se formira i Svesrpski kongres sa upravom, koja će voditi srpsku dijasporu. Mi Srbi imamo samo jednu dijasporu, koja potiče iz otadžbinskih zemalja i matica Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i Hrvatske. Jaka je naša dijaspora, jaka je Srbija i Republika Srpska, kao i naša Crna Gora. Važno je da imamo Ministarstvo za dijasporu u matičnim zemljama i delegate srpskog rasejanja u našim parlamentima", istakao je u Parizu gospodin Stojan Stevanović.

Potiče sa planine Majevice u opštini Lopare. Rođen je 1965. godine u sazeosku sela Jablanica. Kao dečak, Stojan i brata Lazar su čuvali stoku, ali i sekli šumu i drva.

"U školu u Loparama išli smo od kuće peške. Ukupno svakog školskog dana prelazili smo od sazeoka Gornji Jankovići do Lopara i natrag 24 kilometara. Srećom, nismo tada, početkom sedamdesetih godina bili sami. Selo Jablanica je imala puno dece, i čak 41 đaka i dvoje učitelja. Većina njih su kao đaci pešaci išli u osnovnu školu u Lopare, pa smo niz put i uz put uvek imali društvo", pamti Stojan Stevanović.

Stevanović je u mladosti bio aktivan sportista. Ganjao je fudbal u "Slobodi", a kao atletičar bio je pravak u trci na hiljadu metara u Tuzli. Godine 1983. osvojio je i prvu zlatnu medalju. Posle završene srednje škole u Tuzli zaposlio se u fabrici u Loparama. Tu je upoznao devojku Cvijetu, koja ga je odvela na rad u Švajcarsku.

U Švajcarskoj su već radili njen otac Radislav, majka Mara, stričevi Simo, Srećko i Boro Stevanović, kao i tetka Milica.

"Zaposlio sam se kao stolar u firmu "Oberštezer". Jednog dana uradio sam jedan posao za 90 minuta, što je dotadašnjim radnicima trebalo pet dana. Od tada me je gazda gledao sa velikom dozom poštovanja. Već naredne godine 1990. prešao sam Nidvand, u restoran "Hitonor". Tu sam prao sudove, kao konobar usluživao goste, da bih potom kao dobar organizator postao i šef servisa", priča Stevanović.

Ta devedeseta godina bila je uzbudljiva za Stevanoviće. I dalje su radili kao sezonci u Švajcarskoj. Živeli su u jednoj malenoj sobi od devet kvardata. Gazadarica im je bila stroga, kontrolisala ih je šta rade. Imali su mali rešo i na njemu kuvali hranu i tople napitke.

"Dobili smo prvo ćerku Aleksandru, potom Danijelu i sina Živana", priča nam svoj gastabajterski život Stojan Stevanović.

Supruga Supruga Cvijeta se vratila kući u Lopare da školuje decu, a Stojan je ostao da radi. I tako već tri i po decenije.

"Moja ćerka Danijela nekada zna da mi kaže, kada joj pričam o tim vremenima: „Je li to nauk onih 24 bosonogih kilometara?" I jeste, zaista jeste", priznaje nam gospodin Stojan, koji je kao gastarbajter živeo i radio u 24 mesta širom Švajcarske.

Kada je početkom 21. veka Kina otvorila granice za svoje državljane, pa su Kinezi masovno stizali u Evropu kao turisti, kao radnici, ali i kao investitori, Stevanović je počeo da radi za njih i da im nalazi hotele za smeštaj. Upisao je Internacionalni faklutet za hotelijerstvo u Šangaju. Smeštao je na hiljade Kineza u ovoj zemlji i širom Starog kontennta, pa je kao najbolji u tom poslu dobio titulu Biznismen 2016. godine. Od tada Stojan Stevanović postaje vlasnik restorana i hotela u Cirihu, Brunenu, Sevenu.

"Uvek sam se vraćao iz te tuđine u rodni kraj. Na Majevici, u Jablanici i Loparama, bili su moji nadraži, roditelji, supruga sa decom, brat sa porodicom, školski drugovi, kumovi, prijatelji, moji Loparčani. Da bismo pomagali jedni druge osnovali smo 2010. godine Udruženje Majevičana u Švajcarskoj i počeli humanitarno i finansijski da pomažemo narod u zavičaju. U vreme poplava i klizišta 2014. m ismo iz Švajcarske poslali pomoć vrednu 150.000 franaka", otkriva nam Stevanović.

Prvi je svojim primerom pokazao da opština Lopare i majvečka sela mogu da se izvuku iz siromaštva investicijama Majevičana iz rasejanja. Ima ih 3000 u Švajcarskoj i još 2500 širom Evrope. Stevanović je u Loparama izgradio hotel "Helvecija", kakav ima u Sevenu, Svadbenu salu, restoran i pivnicu, podigao je prvu privatnu stambenu zgradu, Domu zdravlja darovao sanitet, socijalno ugroženima Božićne pečenice i punio Korpu milosrđa.

Udruženje Majevičana, čiji je Stevanović osnivač i glavni aktivista sa svoji 50 članova podiglo je opštinu Lopare u rang privredno naprednih komuna u Repiblici Srpskoj. A kada je sa načelnikom opštine Radom Savićem 2012. godine osnovao manifestaciju Dani dijaspore u Loparama, ova varoš podno Majevice postala je prestonica svih Srba sveta. Na danima dijaspore 2023. godine bilo je preko deset hiljda ljudi iz matice i srpske dijaspore.

"Godine 2019. u Novo Sada formirali smo Udruženja Srba iz rasejanja i regona "Koreni" sa ciljem da ujedinimo sve Srbe sveta sa našim otadžbinskim zemljama, razvijamo nacionalni duh i tradiciju, ali i da preko privredne saradnje unapredimo ekonomiju srpskih zemalja. U toj organizaciji rodila se ideja da napravimo Skupštine svih Srba sveta. I da shodno zakonu u Srbiji izaberemo delegate iz dijaspore za Narodnu skupštini", otkriva nam Stojan Stevanović, koj ije jedna od organizatora proslave Dana i slave Republike Srpske u Švajcarskoj.

Po njegovim rečima srpska dijaspore, najmanje 2,5 miliona Srba u svetu, može da pomogne pameću i iskustvu iz inostranstva, koje bi ljudi koj ise vrate doneli kući. Rasjeanje može da radi na našem povezivanju, ali i na saradnji srpskog naroda sa svojim domaćinima u stranim zemljama.

Stojan Stevanović je kandidat za predsednika Skupštine svih Srba sveta, koji bi trebalo za Vidovdan 2023. godine u Parizu da održe Osnivački kongres ove svetske organizacije. Prediđa se da se na tom kongresu izaberu delegati srpskog rasejanja za Skupštine dijaspore Srbije i Republike Srpske.

O tome Stevanović vodi razgovore sa Upravom za dijasporu i Srbe u regionu MSP Srbije, sa Đorđom Milićevićem, ministraom za dijasporu Srbije, sa ljudima iz Vlade Republike Srpske i sa predstavnicima srpskih zajednica u Francuskoj, BiH, u Austriji, u Nemačkoj i drugim državama.