Privredna istorija Srbije: Polje je moralo da se krči

Zakasneli put razvoja dodatno je usporavao dramatičan nedostatak pismenih i obrazovanih. Novovekovna srpska država stvorena je kao društvo jednakih seljaka. To je uslovilo nametanje reformi odozgo, dekretima.

Knez Miloš je 1830. nacionalizovao zemlju koja je pripadala Turcima i podelio je seljacima. Ustav narodnih škola usvojen je 1833, kada počinje školovanje skoro potpuno nepismenog stanovništva.
Zakon o okućju iz 1836. zaštitio je agrarni minimum i sačuvao malog seljaka. Selo je bilo osnova razvoja Srbije sve do početka dvadesetog veka. Koliko je bio težak proces obnove pokazuje podatak da je 1866. u Srbiji živelo 1.200.000 stanovnika, a 1.100.000 na selu. Srbija je bila zemlja bez gradova i građanskog sloja.
Socijalni i društveni preobražaj, otvaranje mreže škola i stvaranje humanističke i tehničke inteligencije, koja će moći da vodi državu i privredu, bio je najpreči zadatak.