Staro srpsko pisano nasleđe: Zapis u kamenu

Čovek oduvek ostavlja zapis u kamenu: rečju - koju kleše u kamenu, slikom - koju pravi od komadića kamena u mozaiku i na fresci, i oblikom – koji u vajarstvu i arhitekturi izvlači iz kamena.

Osim boje, izražajnost kamenu daje i njegova struktura i prozirnost, odnosno mogućnost upijanja ili odbijanja svetlosti. Reč uklesana u kamen nosi postojanost i dostojanstvo samog kamena. U jezgrovitosti kamena, savremeni umetnik, podjednako kao i umetnik praistorije ili srednjeg veka, pronalazi nevidljive sile.
Ako je kamen, metaforično, zgusnuće vremena, prostora i materije, onda bi zapis u kamenu - bilo rečju, slikom ili oblikom - predstavljao zgusnutu misao.