Dvorci Vojvodine: Na zlatnom bregu Vila Stanković, 6-7

Profesor dr Radenko Stanković rođen je 1880. godine u selu Leskovica u Banatu kraj Bele Crkve... U Novom Sadu je završio gimnaziju, a medicinu u Insbruku i Beču. Kao asistent nobelovca dr Karla Langštajnera, učestvovao je u otkriću krvnih grupa, a od 1906. do 1920. radio je kao lekar u Zagrebu.

Drugi deo života od 1921. pa do smrti 1956. proveo je u Srbiji. Bio je profesor i osnivač Medicinskog fakulteta, utemeljivač srpske kardiologije, kao i današnje Interne B klinike Medicinskog fakuleteta, lični lekar kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, senator i ministar prosvete. Na kraju, posle atentata na kralja Aleksandra u Marseju od 1934. do 1941. pored kneza Pavla Karađorđevića i dr Ive Perovića, jedan od trojice namesnika maloletnog kralja Petra Drugog Karađorđevića. Rat je proveo u kućnom pritvoru, a od 1945. do pred smrt 1956. u zatvoru, u Sremskoj Mitrovici, kao narodni izdajnik.
Izgrađena sredinom tridesetih godina prošlog veka, vila na Zlatnom bregu mogla je da bude most graditeljske baštine dvoraca i letnjikovaca devetnaestog veka i modernog doba. Ipak, to nije postala. Istorija i sudbina udružile su svoje moći da se to ne dogodi. Slomljene su vrednosti i uzori vremena u kojem je nastala. Ljudi još više.
O vili, životnom putu i tragičnoj sudbini dr Radenka Stankovića govore: Natalija Stanković, njegova snaha, dr Budimir Pavlović, kustos Muzeja Srpskog lekarskog društva, dr Mira Radojević, istoričar, Živan Pašić, hroničar iz Čortnovaca, dr Neda Todorović...
Snimatelj Dušan Živković
Montaža Ksenija Savićević
Autor i urednik Božidar Đuran

 

repriza 14.jul u 01:55 i 09:55