Savin vrt: Životni put, 1-5

Osam vekova koji nas razdvajaju od epohe Svetog Save ne samo da nisu umanjili značaj njegovih dela, već su u savremenim uslovima naučna tumačenja dobila adekvatniji izraz. Kompleksna i duboka priča o Svetom Savi jeste i priča o istoriji Srpske pravoslavne crkve.

Kroz razgovor sa galerijom stručnjaka - istoričara, teologa, istoričara umetnosti, filozofa, istoričara književnosti i arheografa, rasvetljavamo, tumačimo, potvrđujemo, stvaramo široki spektar saznanja o Svetom Savi, svetosavskom učenju, svetosavskom predanju, svetosavlju, o srpskom srednjem veku, književnosti i umetnosti koja je stvarana pod okriljem Crkve.

Sveti Sava je živeo oko šezdeset dve godine. Sa šesnaest- sedamnaest godina  postao je monah 1190-91 na Svetoj Gori. Posle nekoliko godina đakon ili arhiđakon, a 1204.  je u Solunu rukopoložen u čin arhimandrita, kako čitamo u žitiju koje su pisali njegovi biografi Domentijan i Teodosije. Posle toga je deset godina bio arhimandrit u Studenici do 1217. Zatim odlazi u Nikeju gde dobija autokefalnost. Postaje arhipeiskop u četrdeset petoj godini, govori protojerej-stavrofor dr Radomir Popović.

Sava je proputovao veći deo ondašnjih srpskih, vizantijskih i mediteranskih zemalja, stigao do Svete Zemlje, Male Azije i Egipta. Bila su to, pre svega, hodočasnička putovanja, ali su imala i diplomatski značaj zahvaljujući susretima koji su otvarali nove perspektive, objašnjava vizantolog dr Bojan Miljković.

Scenarista Petar Jakonić
Urednik Ivana Kovačević

Repriza, 18. april u 03:00 i 11:00