Čitanje slika: Ljubica Cuca Sokić, 2-13

Pričajući kako je još u detinjstvu volela da crta, Ljubica Sokić se seća kako je jednog dana nešto obojila zelenom bojom, „pa sam onda“, kaže, „uzela crvenu i njom obojila površinu do one zelene. Bile su to doista ružne boje: crvena je bila nekako previše roza, a zelena nekako bleda, nikakva, ali su one ipak kod mene proizvele pravi šok. Bilo je to nešto divno. Potpuno očarana, gledala sam te dve boje jednu do druge i tog prizora nisam mogla da se nasitim.“

Taj odnos crvene, uprkos tome što je bila „previše roza", i zelene, uprkos tome što je bila „bleda" i „nikakva", delovao je očaravajuće, i devojčici je otkrio svet boja, svet likovnosti, u koji je tog trenutka ušla, da iz njega nikad ne izađe.

Ovako pesnik Ljubomir Simović najavljuje drugu epizodu serije: „Čitanje slika" u kojoj govori o slikarstvu Ljubice Cuce Sokić. Svojim prepoznatljivim, jasnim i preciznim stilom, Simović nam otkriva jedno novo sagledavanje umetnosti naše velike slikarke.

 

Scenario: Ljubomir Simović i Marko Karadžić, kamera: Branko Pelinović, montaža: Tihomir Dukić i Marko Tisovec, režija: Marko Karadžić

repriza, 22. novembar u 02:15 i 10:15

 

broj komentara 0 pošalji komentar