Drugi vek: Slobodan Šijan

Početkom osamdesetih godina prošlog veka Slobodan Šijan je za četiri godine snimio četiri filma po kojima će ostati u analima srpske i bivše jugoslovenske kinematografije. Publika se rado odazivala bioskopima u kojima su prikazivani Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug, Kako sam sistematski uništen od idiota i Davitelj protiv davitelja, a povodom stogodišnjice filmske umetnosti Akademija za filmsku umetnost i nauku je Ko to tamo peva proglasila za naš najbolji film.

Međutim, autor koji je imao jedan od najboljih početaka u istoriji našeg filma, nije nastavio tako silovito kao na početku karijere i posle petog filma Tajna manastirske rakije (1988) punih petnaest godina je čekao na snimanje novog filma, tako da je opus nastavio tek u 21. veku kada je snimio dva filma Siroti mali hrčki 2010 i S.O.S - Spasite naše duše koji nisu ponovili uspeh njegovih ranih radova.

Uprkos tome, Slobodan Šijan je opstao u našoj filmskoj umetnosti kao izuzetno značajna pojava čije se ime izgovara sa istinskim respektom. Kako sada vidi vreme u kojem je stvorio svoje najuspešnije filmove, protiv čega se i kako borio i kakav beleg je nosio, govori u emisiji Drugi vek u kojoj, između ostalog, otkriva zašto se nikad nije osećao kao deo jugoslovenskog filma i kako su se njegovi najpoznatiji filmovi u inostranstvu drugačije iščitavali nego kod kuće.

Urednik i autor: Nebojša Popović

Reditelj: Vladimir Momčilović

Proizvodnja: RTS 2009.

repriza, 20. septembar u 06:10 i 14:10

broj komentara 0 pošalji komentar