Čitaj mi!

Metamorfoze: Marina Medenica

Kostimografkinja Marina Vukasović Medenica veruje da je kostim ogledalo karaktera, deo uloge, ali i vizuelnog identiteta predstave ili filma. Svojim kreacijama uvek prati poetiku pisca, estetiku rediteja, osobine likova, ali i svoje ideje do kojih dolazi temeljnim istraživačkim radom, promišljanjem, razradom ideja kroz crteže i skice, odabirom materijala i realizacijom kostima.

Za nju nema umetnosti bez zanata i zanatlija koji realizuju njene ideje. Njen rad ogleda se u pristupu poslu ‒ u posvećenosti, istraživanju, u svakom detalju, verovanju da i kostim publici mnogo toga može da kaže o delu.

Rado pamti svoje detinjstvo, u montaži Avala filma gde su je roditelji vodili na posao, miris filmske trake, mrak u sali za sinhronizaciju, Bojanu i Dušana Makavejeva od kojih je učila da je film velika iluzija i isto toliko velika odgovornost i naporan rad i sa kojima je kasnije radila kao kostimograf.

Diplomirala je i magistrirala na odseku za scenski kostim na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Svoj istraživački rad pod nazivom Kostim na srpskom dvoru predstavila je 2002. godine u Galeriji fresaka. Kostimograf je u Narodnom pozorištu u Beogradu. Predaje istoriju kostima na Akademiji Del Lucco.

Njena umetnička radionica ispunjena je skicama, crtežima, materijalima, krojevima, knjigama, scenarijima i dramskim tekstovima na osnovu kojih su nastajali kostimi za predstave kao što su Laža i paralaža, Velika drama, Opasne veze i Kvartet, Kraljica Kristina, Vesele žene Vindzorske, Bela kafa... opere Don Paskvale, Lučija od Lamermura, Zaljubljen u tri narandže... mjuzikle Producenti i Holivudske vragolije... filmove Kako je propao rokenrol, Gorila se kupa u podne, Sveti Georgije ubiva aždahu, film i seriju Nečista krv. Za koje je istraživala originalnu odeću u Etnografskom muzeju i kroz brojne pisane izvore, da bi zatim sve te informacije prosejala kroz savremeni pogled na likove, ali tako da ostanu slika epohe o kojoj piše Bora Stanković.

Radila je kostime za predstavu Henri Šesti koja je premijerno izvedena u Glob teatru, i u još jednom mitskom mestu za pozorište - Epidaurusu, kostime za predstavu Pluto, obe u režiji Nikite Milivojevića.

Za kostimografa je, kaže, najvažniji taj magični trenutak kada se iz gomile materijala stvori celina koje profunkcioniše kao sadržaj pozorišne predstave ili filma. Za te trenutke Marina Medenica stvara i u njih ulaže svoj talent i sva svoja znanja.

autor i urednik Olivera Milošević
snimatelj Dalibor Vučković
montaža Miloš Ačanski
režija Milica Mitrović