Čitaj mi!

Trag: Šanko si Bonka zalibi (Šanko zavole Bonku)

Polusatna televizijska dokumentarna emisija o sudbini violiniste Šanka Diškovića iz Velikog Izvora kod Zaječara, govori i o stanjima ljudske duše o nijansama koje boje život i obeležavaju ga.

U drugoj polovini 19. veka, siromašni mladić Šanko je zavoleo prelepu devojku Bonku iz bogate kuće. Ljubav obostrana, strastvena, mladalačka imala je brojne staleške prepreke. Voleli su se godinu i po dana kada je Šanko morao da ode u Srpsko-turski rat. Kada se posle dve godine vratio u svoje selo, saznaje da su Bonku roditelji obećali bogatom starijem trgovcu iz Negotina. Bonka uslovljava roditelje da joj na svadbi svira primaš Šanko. Tako je i bilo. Iskoristila je priliku i pozvala ga u svoje odaje da se oproste. U toj sobi dogodio se zločin. Postoje brojne verzije događaja, od toga da je Bonka tražila od Šanka da je ubije, do toga da je ona vodila njegovu ruku u kojoj je bio nož.

Na suđenju Šanko priznaje zločin. Biva osuđen na dvadeset godina robije, iako nikada nije dokazano da li se radilo o ubistvu ili samoubistvu. Veruje se da je Šanka Diškovića posle nekoliko godina robije, amnestirao sam kralj Milan Obrenović, kada je nekom prilikom obilazio zatvor u Požarevcu. On je to učinio kada je čuo violinu i prelepu baladu o tragičnom kraju velike ljubavi.

Priča obiluje dokumentima i svedočenjima o Zaječaru koji od Turske kasabe postaje grad. Život je pulsirao u kafanama u kojima je do kraja svog života svirao Šanko Dišković sa svojim orkestrom, za koji se pričalo da muziciraju bolje od Cicvarića.

Balada je ispevana na velikoizvorskom jeziku koji osim u selu Veliki Izvor kod Zaječara, govore samo još u Dublju kod Svilajnca i u selu koje se takođe zove Veliki Izvor, a nalazi se 80 kilometara od Sofije, u susednoj Bugarskoj. U emisiji govore potomci Šanka Diškovića koji žive u Zaječaru. Jedan od naratora je i Irena Jović Stanojević koja je napisala knjigu „Šanko si Bonka zalibi".

Narodni muzej Zaječar će ove godine predložiti nacionalnom komitetu da ova balada bude stavljena na listu nematerijalnog kulturnog blaga Srbije. Pesma i danas živi u izvođenju renomiranih umetnika. Prvi put je snimljena 1925. godine u Beču i primerak te ploče prikazan je u emisiji.

Autor: Vanja Čolić
Snimatelji: Dragan Ristić i Maksim Uskoković