Čitaj mi!

Lični kosmos: Tihi glas poezije, Kajoko Jamasaki

Serija "Lični kosmos" posvećena je pojedincima koji su, uprkos svemu, uspeli da izgrade svoj mikrokosmos, svet koji je u skladu sa njihovom suštinom. Međutim, taj svoj "lični kosmos" podelili su drugima.

Ovoga puta, o tome kako je uspela da se tihi glas poezije čuje u Japanu, Srbiji i u drugim zemljama, na drugim jezicima, govori Kajoko Jamasaki.

Dr Kajoko Jamasaki (1956, Kanazava, Japan) je doktor književnosti, profesor japanologije na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, pesnikinja i književni prevodilac.

Diplomirala je na Filološkom fakultetu Hokaido univerziteta u Saporu (Japan). Magistrirala je i doktorirala na Filološkom fakultetu u Beogradu. Piše i obujavljuje poeziju na japanskom i srpskom. Među najznačajnijim knjigama poezije su: Skriveno jutro, Sanovnik, reka, Olujni breg, Vodeni cvetovi. Na japanski je prevela nekoliko knjiga Danila Kiša, a na srpski pesme Šuntaroa Tanikave. Autor je brojnih eseja. Dobitnica je: Nagrade za inostrane prevodioce, Povelje za izuzetan doprinos prevođenju srpske književnosti , Povelje Morava za poeziju, Nagrade Milica Stojadinović Srpkinja. U Beogradu živi i radi od 1981. godine.

U emisiji "Lični kosmos", dr Jamasaki govori o svom dolasku u nekadašnju Jugoslaviju, o bombardovanju Srbije 1999, koje je doživela u Beogradu, o tome šta za nju predstavlja "tihi glas poezije" u uskovitlanim vremenima, o svom prevodilačkom radu, o tome da li su Japanci i Srbi baš toliko različiti koliko verujemo, kao i o srpskom kuvaru koji je priredila i namenila japanskoj čitalačkoj publici.

Urednik: Mirjana Bjelogrlić