Knjiga o Mići

"Knjiga o Mići" - Sedamdeset četiri godine životnog i pedeset jedna godina iskustva Miloja Orlovića, od toga najveći deo u mediju koji je sa nevelikom grupom neimara pionirski otkrivao i od samoukog šegrta postao iskusni majstor više zanata i uzor kasnijim generacijama - dovoljno je polazište za jednočasovni prolog neke buduće višetomne TV knjige.

Prolog sadrži razgovore o mladosti, roditeljima, veštinama spikerskog, voditeljskog i uredničkog zanata, pa i o veštini življenja na vlastitim iskustvima. Trodnevni majski razgovor nad povelikom kutijom sa fotografijama, kratka poseta dvema televizijskim adresama "koje život znače" i još korak - dva po Beogradu s obe strane reke... okvir je u koji je smeštena emisija.

I još jedna zanimljivost: do sada je kod nas o Mići Orloviću realizovala emisiju samo Tanja Peternek ("TV lica... kao sav normalan svet"), a emisija Stanka Crnobrnje ("Povratak u budućnost") rađena svojevremeno za Treći kanal nije sačuvana. Po Mićinom saznanju 27 TV kuća u bivšoj Jugoslaviji radilo je kraće ili duže emisije o njemu, od toga jedna u Skoplju, tri u Sarajevu, u Zagrebu, Kruševcu, Novom Sadu...

* Producent Dobrivoje Ilić; organizatori Gordana Grdanović, Dušica Hovjecki; snimatelj Zoran Sinđelić; asist. snimatelja Bojan Danilović, Milan Vrbić; snimatelji zvuka Miljan Đukić, Bojan Kovačević; rasvetljivač Zoran Đorđević; saradnici Vesna Ignjatović, Zorica Blagojev, Ana Milićević; sekretarica režije Snežana Ivanović; dizajn špice Ana Petrović, Valentina Danilović; montažer Đorđe Anđelković, autor Bojana Andrić

* Snimano od 16. do 18. maja 2008; montirano septembra 2008; Redakcija za istoriografiju

Odgovorna urednica Bojana Andrić

broj komentara 1 pošalji komentar
(subota, 03. jan 2009, 07:17) - Dusan Stoparic [neregistrovani]

Trazili smo svoj put

Draga Ekipo, hvala Vam da ste realizovali- snimili - zabeleziji, da se ne zaboravi. Secam se, bilo je to u Studentskom gradu na Novom Beogradu, nas studenata bilo je ne samo iz Srbije, vec iz svih krajeva bivse Jugoslavije pa i Sveta. AKUD Zikica Jovanovic "Spanac" okupljao nas je u svojim prostorijama u Staroj menzi, gde smo odrzavali priredbe. Posebno nas je obradovalo kada je Vasilija "Cica" Radojcic polozila audiciju pred muzickom komisijom Radio Beograda a upravo negde u isto vreme i Mica je primljen za stalno u Radio Beograd. Danas kada se o tome govori, niko pojma nema da je to bila "Premija" (ne novac) priznanje, kao kada bi sada neko dobio na lutriji ili premilju na Lotou (sada se sve tako vrednuje). Zamislite, tamo negde od vise hiljada kanditata vi jedini budete primljeni.Ma, kakav "American Idol". U to vreme nije bilo tehnickih uredjaja da "peglaju" ili doteruju vase sposobnosti (glas, intonaciju, boju itd). Morali ste biti ne samo talentovani nego i obrazovani, vispreni, snalazljivi a posebno puni prijemcivosti-iskrenosti kada su u pitanju kontakti sa auditorijem. Licno mislim da je Mica imao srecu da bude kolega jednom uvazenom Brani Surutki i malom broju kolegica i kolega u Radio Beogradu. Kasnije nije mu bilo lako na TV programima, sigurno, iskustva sa studentskih estradnih priredbi, bila su mu od pomoci. Ovo kada pisem neko ce pomisliti, pa zar on nije poceo na Televiziji ? P.S. NEMA KOMENTARA ZASTO ? Pitam se ! Sretno u novoj godini, Hvala Svima, Pozdrav , Dule. / U zdravlju, moj Mico !
P.S. Zao mi je emisiju nisam video -daleko sam.