U novom izdanju Časa anatomije ponovo se raspravlja o jezku, ovoga puta, u kontekstu nastojanja da se standarizuje srpski jezik. Česte su zamerke da se o jeziku nedovoljno brine, da se ne čita dovoljno a da objavljene knjige, koje i nađu put do posvećenog čitaoca, samo doprinose sumnji u ozbiljno bavljenje jezikom. Sa druge strane, neki lingvisti zastupaju mišljenje da jezik ne može biti strogo normiran jer, kao živi organizam, razvija se i neprekidno menja. Ali, i lingvisti koji zastupaju takvo gledište imaju zamerku na "opšte stanje u jeziku". Kako razumeti sintagmu o "jeziku kao svetinji", potvrđuje li jezik samo nacionalni identitet ili identifikuje mnogo širi, civilizacijski i humanistički okvir kao uslov za opstanak čoveka i kulture? Koja je karika u tom lancu brige za jezik najslabija i zašto? Šta i kako na srpskom jeziku danas pišemo, objavljujemo i čitamo, šta sa srpskog i na srpski prevodimo i zašto? Kako se sporazumevamo?

Gosti Časa anatomije su, pisac Darko Tuševljaković, profesorka Filološke gimnazije i lektorka Dragana Ćećez i prevodilac Duško Paunković.

Urednice emisije, Marija Nenezić i Jasmina Vrbavac
Reditelj, Filip Čolović