Čas anatomije: Čuvari svetinje

Sve vreme ili celo vreme, poštovati ili ispoštovati, raznovrsnost ili "svašta nešto"... Kako se ispravno kaže, česta je nedoumica ljudi koji razmišljaju o jeziku. Šta je sa ostalima?

U novom izdanju Časa anatomije ponovo se raspravlja o jezku, ovoga puta, u kontekstu nastojanja da se standarizuje srpski jezik. Česte su zamerke da se o jeziku nedovoljno brine, da se ne čita dovoljno a da objavljene knjige, koje i nađu put do posvećenog čitaoca, samo doprinose sumnji u ozbiljno bavljenje jezikom. Sa druge strane, neki lingvisti zastupaju mišljenje da jezik ne može biti strogo normiran jer, kao živi organizam, razvija se i neprekidno menja. Ali, i lingvisti koji zastupaju takvo gledište imaju zamerku na "opšte stanje u jeziku". Kako razumeti sintagmu o "jeziku kao svetinji", potvrđuje li jezik samo nacionalni identitet ili identifikuje mnogo širi, civilizacijski i humanistički okvir kao uslov za opstanak čoveka i kulture? Koja je karika u tom lancu brige za jezik najslabija i zašto? Šta i kako na srpskom jeziku danas pišemo, objavljujemo i čitamo, šta sa srpskog i na srpski prevodimo i zašto? Kako se sporazumevamo?

Gosti Časa anatomije su, pisac Darko Tuševljaković, profesorka Filološke gimnazije i lektorka Dragana Ćećez i prevodilac Duško Paunković.

Urednice emisije, Marija Nenezić i Jasmina Vrbavac
Reditelj, Filip Čolović

broj komentara 1 pošalji komentar
(nedelja, 21. maj 2017, 14:52) - anonymous [neregistrovani]

Za koga, kome, ili šta i tako redom.

Ne kaže se uzaludno da je jezik duševna hrana, i to za života korisnika i tako redom.
Ako je poput soli, ili kao voda, ne kvari se lako a rok upotrebe je za vekove vekova, treba to imati na umu.
Pisac - čije ime govori iz teksta - veli: "Treba MNOGO vremena da čovek potroši šaku soli – mislili su i bili strpljivi. Nosili su dva znaka: znak jagnjeta i znak ribe. Jagnjetu su davali kolače umešene suzom, ribi prsten od testa, jer ona je nevesta duše. Trebalo je da prođe dugo vreme – četiri do pet pokolenja dok jedan od njih nije rekao: – Najviše volim drvo koje Govori; samo ono donosi dvostruki rod i može se na njemu razlikovati tišina od ćutanja. Jer, čovek sa srcem punim ćutanja i čovek sa srcem punim tišine ne mogu biti slični..."

Čas anatomije Čas anatomije

Autor:
RTS

Učitelji su i učenici, umetnici su i kritičari, akteri na kulturnoj sceni su istovremeno i analitičari te scene. [ detaljnije ]