Staro srpsko pisano nasleđe: Traži u pismu tradiciju

Govorni i pisani srpski jezik danas su dva ravnopravna vida komunikacije, ali u prošlosti je bilo drugačije. Postojala su dva pisma srpske srednjovekovne azbuke: glagoljica i ćirilica.

Književni i narodni jezik su se razlikovali, ali s vremenom, tokom svog razvoja, sve više su se međusobno prožimali. Na širenje svesti o značaju pisane reči i jezika veliki uticaj vršila su sačuvana dela srednjovekovne književnosti, povelje i drugi pravni dokumenti.

Srednjovekovna pismenost na našem području poistovećuje se sa crkvom, bogoslužbenim tekstovima, manastirskim skriptorijima i kancelarijama srednjovekovnih vladara i vlastelina. Nauka o jeziku otkriva nam mnogobrojna saznanja.

U emisiji "Traži u pismu tradiciju", u okviru serije "Staro srpsko pisano nasleđe" Redakcije naučnog programa, saznajemo kakvu je predstavu o važnosti pisane reči imao srednjovekovni čovek na našem tlu, kojim pismom su pisani najstariji slovenski spomenici pismenosti, koje su karakteristike staroslovenskog, srpskoslovenskog, crkvenoslovenskog ili ruskoslovenskog, slavenoserbskog jezika sve do reformi Vuka St. Karadžića i dr.

Urednik i scenarista Ivana Kovačević
Montažer Marko Dragojević
Realizacija Marko Dragojević

broj komentara 0 pošalji komentar