Bioetika u genetskim istraživanjima, 2. deo

Efikasnost novih lekova ispituje se u okviru kliničkih studija. U njima učestvuju dobrovoljci upoznati sa svrhom istraživanja, mogućim koristima i rizicima, koji su kroz proces informisanja razumeli da je svrha kliničkog istraživanja prvenstveno sticanje znanja o ispitivanoj supstanci ili tretmanu koji će možda, u budućnosti, postati standard u medicinskoj praksi.

Rad na zaštiti osoba koje učestvuju u kliničkim studijama, psihološkim, sociološkim istraživanjima, traje od završetka Drugog svetskog rata. U razvijenim zemljama odavno su na snazi mnogobrojni obavezujući zakoni i neobavezujući protokoli i vodiči dobre prakse kojima se (p)održava etičnost istraživanja u kojima učestvuju ljudi.

Glavni zid odbrane protiv eksploatacije učesnika u istraživanjima su naučnici - poznavaoci etike u biomedicinskim istraživanjima i etički odbori čiji su članovi dobro obučeni da procene naučnu vrednost i etičnost predloženih istraživanja. Zato je potrebno da istraživačka etika i bioetika budu obavezni predmeti na fakultetima koji školuju istraživače u oblasti biomedicine. Tome se teži i kod nas i u zemljama u okruženju. Jedan od koraka jesu kursevi i obuke iz oblasti bioetike, poput programa za centralnu i jugoistočnu Evropu koji duže od deset godina finansira Nacionalni institut za zdravlje, a sprovode ga Junion gredjuejt koledž u Skenektadiju, država Njujork, i Univerzitet u Vilnjusu, Litvanija.

O istraživanjima u kojima učestvuju ljudi kod nas i u zemljama u našem okruženju, gde su zakoni na početku a njihova primena nedovoljno stroga i dosledna, i kako se na tom polju radilo u baltičkim zemljama, saznaćete u emisiji Naučne redakcije Bioetika u centralnoj i jugoistočnoj Evropi, koja je na programu 29. februara.

Urednik emisije: Marija Stevanović
Reditelj: Katarina Rogić

broj komentara 0 pošalji komentar