Trezor

"Šta hoće gledaoci" - o TV program u TV pretplati na osnovu zapisa snimljenih u prvih dvadeset godina rada TVB; zatim dve emisije iz serije "Adresar Televizije Beograd": o Elektronskom centru TVB i zgradi u Takovskoj 10

Šta hoće gledaoci - Nekada je način ubiranja pretplate bio jednostavan: prilikom kupovine TV aparata, prodavac je popunjavao osnovne podatke kupca i do kraja meseca, na adresu vlasnika (televizora) statusnog simbola tog vremena, stizala je prva uplatnica. Naravno bilo je uvek onih koji nisu plaćali, a bilo je i mera protiv takvih. Televizija Beograd je sedamdesetih svest gledaoca o razlozima i potrebama plaćanja radio i TV pretplate podsticala još i redovnim štampanjem kupona u dnevnoj štampi, koji su gledaoci popunjavali i besplatno slali poštom. Pošta je pomagala Televiziji u prebrojavanju i razvrstavanju - pa bi uplatnica sa nekoliko pozdravnih reči ubrzo stizala na adresu vlasnika televizora. Za realizaciju ove emisije korišćeni su delovi iz serija TV pošta, Gledaoci i TV, Ekran u svaki dom. Naslovi tematskih celina današnje emisije su: "Televizija o sebi", "Dobra Televizija", "Loša Televizija" "Pretplata, dam - ne dam".

- Urednici istraživači Vesna Ignjatović, Marijana Čuturilo; grafička obrada Milena Marković,  montažer Nada Dodig Zildžić, autor Bojana Andrić
- Premijerno emitovanje; Redakcija za istoriografiju, urednik Dobrivoje Ilić

Adresar TVB: ERC - Odeljenje mehanografske obrade, počelo je svoju delatnost 1. aprila 1961. godine, a njegov razvoj je određen u tri faze: prva do polovine 1963, sa mašinskim parkom srednjeg kapaciteta za obrađivanje prvenstveno materijala radio i TV pretplate do najviše 400.000 pretplatnika, pa onda za obračune plata, autorskih honorara i analitike. Druga faza do polovine 1965. sa dodavanjem jedne mašine za sortiranje, jedne za tabuliranje i jednim elektronskim računarom, za obradu do 800.000 pretplatnika i treća faza u kojoj se postojeća klasična garnitura zamenjuje kompletnim elektronskim centrom za obradu podataka. Radilo se u zgradama na Batajničkom putu i u ulici Svetozara Markovića, a od 1979. u sopstvenoj zgradi u Košutnjaku, gde se i danas radi, naravno u sasvim drugim uslovima, sa postrojenjima koja idu u korak sa vremenom, što, naravno, nije lako uz, takoreći, svakodnevne promene u razvoju hardvera i softvera. Prvi put smo snimali u ERC-u, januara 2005. povodom 60 godina od pojave prvog računara za globalnu upotrebu ENIAC, a poslednji put avgusta 2006. kada smo neke uređaje koji su izašli iz upotrebe preneli u naš muzejski depo.

- Učesnici: Dragan Danojević, Dušan Kerecki, Slobodan Jovanović, Radovan Drobnjaković
- Premijerno emitovano 20.09.2006, Redakcija za istoriografiju

Adresar TVB: Takovska 10 - Rad televizijskih redakcija sa urednicima i ostalim kreativnim osobljem, kao i rad TV produkcije počeo je u svečanoj, tzv. kamenoj, sali Radio Beogradu privremeno izdeljenoj paravanima;  zatim u zgradi na Sajmu, a proširenjem programa i ljudi, nekoliko godina radilo se podstanarski u prostorijama Skupštine grada na Trgu Marksa i Engelsa br. 6; zatim, konačno u sopstvenoj zgradi u Takovskoj 10 koja je bila spremna za useljenje decembra 1966. Miran život i plodan rad trajao je i na zadovoljstvo publike sve do pred kraj osamdesetih. Prvi masovni pohod na Takovsku 10 izveden je 9. marta 1991. od kada i postoji naziv Tenkovska 10; zatim su se narednih godina na platou ispred zgrade dešavali povremeno antiratni protesti, studentske demonstracije i performansi sa porukama; najmasovnija i najdugotrajnija javna osuda Takovske 10, kao sinonima medijske neistine i manipulacije trajala je tokom šetnji i "jajarenja medija" 1996/97; zatim je zgrada skoro sasvim iseljenja od maja 1999. do kraja Nato agresije, a posle su se na tu adresu uselile razne prateće službe RTS. Ako se izuzmu dve velike poplave koje su ugrozile filmski i papirni arhiv u podrumu, najveću štetu zgrada je pretrpela u petooktobarskom požaru 2000. godine kada je sem znatne građevinske štete, nepovratno stradala znatna količina papirne arhive. Zgrada u Takovskoj 10 obnovljena je i u maju 2004. u nju su se, skoro po istom rasporedu soba iz 1966. vratile redakcije, direkcija, programske službe...

- Snimatelji: Boris Vukasović, Veljko Jevtović, Nikola Stojković, Slobodan Ratković, Goran Radivojević; montažer Zorica Džabić, autor Bojana Andrić
- Premijerno emitovano 09.02.2005; reprizirano 19.04.2005; 16.04.2007; Redakcija za istoriografiju, urednik Bojana Andrić

Utorak, 10.11.2015. na RTS SAT

Izbor iz ranijih "Trezora": Povodom sto godina od odbrane Beograda 7. oktobra 1915, emisija iz 1986, zatim razgovor sa predsednikom Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918

Odbrana Beograda 1915 - Austrougarska je posle poraza u Kolubarskoj bici, planirala novu ofanzivu protiv Srbije. Snaga jedinica koje su činile odbranu Beograda su se sastojale od 20 bataljona pešadije, 2 eskadrona konjice i 77 topova različitih kalibara. Te jedinice su jedva bile dovoljne da pokriju širinu fronta, a rezerve su bile malobrojne. Snage koje su napadale Beograd su bile daleko jače i mngobrojnije. Cilj austrougarskih jedinica je bio da pređu Dunav i Savu i zauzmu liniju Kneževac - Ritopek - Avala. Time bi se navukle veće Srpske jedinice na tu liniju, što bi omogućilo udar 11. nemačke armije na železnički put Beograd - Sofija. Za to vreme, Bugarska armija bi nastupala prema Nišu, i odsekla povlačenje Srpske vojske ka Solunu. Napad austrougarskih i nemačkih jedinica je počeo 5. oktobra 1915. godine. Beograd je bombardovan tokom celog dana i noći teškom artiljerijskom vatrom. Po nekim podacima, na Beograd je tok dana ispaljeno 30 hiljada granata. Neprijatelj je počeo da prelazi Dunav 7. oktobra. Na dunavskom keju, branioci su ih dočekali jakom pešadijskom i artiljerijskom vatrom. Prestonicu su osim vojnika, branili i civili, žene, deca i starci, koji su uzimali oružje od poginulih vojnika. Očajnička borba je trajala tri dana, pri čemu su branioci morali prvo da se povuku u Dušanovu ulicu, a zatim u Vasinu. U isto vreme, branioci su potisnuti sa Ade Ciganlije i Banovog brda, odakle su se povukli ka Zvezdari i današnjem Pravnom fakultetu. Kada su nemačke jedinice zauzele Dedinje, branioci su se povukli na Avalu, a nakon toga na liniju Brestovik - Parcanski visovi A kao primer najvećeg junaštva i najtragičnije vojne komande ikada izdate, pamti se legendarni govor čuvenog majora Gavrilovića braniocima srpske prestonice, 7. oktobra 1915. kada je njegov bataljon bio poslednja rezerva u odbrani Beograda: "Junaci! Tačno u 15 časova neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine. Vi nemate dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje. Zato napred u slavu! Za Kralja i Otadžbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!" U jurišu su izginuli skoro svi branioci a major Gavrilović je teško ranjen. Time su okončane borbe oko Beograda 1915. godine.

- Scenaristi Branko Milovanović, Miodrag Jakšić; pisac teksta Branko Milovanović, spikeri Draga Jonaš, Mihailo Mijušković; muzički saradnik Zoran Miletić, sinhronizacija Miodrag Ž. Vučković, producent Aleksandar Janković, organizator Zoran Banker, snimatelj Đuro Ivanović, asistent Nenad Živanovć, trik majstor Goran Burić; sekretarica režije Ljubica Petrović, montažer slike i tona Milica Lazić, reditelj Miodrag Jakšić, urednik serije Branko Milovanović
- Proizvedeno 1988, Redakcija obrazovnog programa, urednik Đoko Stojičić; reprizirano 14.10.2015. u "Trezoru"

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca - Ovo Udruženje "okuplja potomke ratnih dobrovoljaca srpskih oslobodilačkih ratova i njihove poštovaoce u Srbiji i inostranstvu s ciljem očuvanja tekovina svojih predaka, negovanja i razvijanja časnih slobodarskih i rodoljubivih tradicija dobrovoljaštva u srpskom narodu; građenja sloge i patriotskih osećanja i zaštite duhovnih vrednosti i kulturnih dobara našeg naroda u Srbiji i izvan nje." Dr Vidoje Golubović govori o istorijatu dobrovoljaštva koje seže od početka 19. veka, od Prvog srpskog ustanka, konkretno o dobrovoljcima u Velikom ratu i o svim dobrovoljsima koji su učestvovali u odbrani Beograda 1915. godine. Golubović daje pregled rada ovog Udruženja od nastanka do zabrane rada 1947, o obnovi Udruženja 1969. velikim zalaganjem prof. dr Radivoja Kašanina i tadašnjeg gradonačelnika i potomka ratnog dobrovoljca Branka Pešića. Govori zatim o svim delatnostima Udruženja, naročito i s ponosom o izdavačkoj delatnosti, a posebno o aktivnostima tokom obeležavanja sto godina od Prvog svetskog rata.

- Učesnik: dr Vidoje Golubović, predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918
- Urednik istraživač Vesna Ignjatović, snimatelj Goran Prokić, snimatelj zvuka Ljuba Jovanović, mikroman Gordan Jović, rasvetljivač Rade Veselinović, saradnik-snimatelj Milena Marković, organizator Gordana Grdanović, grafička obrada Dragan Vladisavljević, montažer Nada Dodig Zildžić, urednik Bojana Andrić
- Snimano 01.10.2015. u Udruženju ratnih dobrovoljaca 1912-1918, premijerno emitovano 14.10.2015; Redakcija za istoriografiju, urednik Dobrivoje Ilić

Utorak, 10.11.2015. na RTS 3

Izbor iz ranijih "Trezora": Prva emisija iz triptiha o primenjenoj muzici Zorana Simjanovića

Čarobna kutija, Primenjena muzika Zorana Simjanovića, prvi deo - kompozitor Zoran Simjanović svoj prvi dodir sa televizijom imao je na, kako on kaže, svojevrsnim kružocima kod tetke i teče, gde su se porodično okupljali ispred televizora početkom šezdesetih. Već posle nekoliko godina Zoran kao član popularne muzičke grupe "Elipse" postaje stalni gost Televizije Beograd, naročito emisije Koncert za ludi mladi svet, kroz koju upoznaje i život iza kamere. Na sugestiju kompozitora Zorana Hristića, sa kojim je sarađivao na filmu Nemirni, Pravni fakultet zamenjuje Fakultetom muzičke umetnosti i dotadašnja zabava postaje profesija. Posle fakulteta počinju i angažmani na Televiziji Beograd, gde je najpre radio kao muzički saradnik i urednik, a kasnije i kao autor muzike za igrane, dokumentarne, obrazovne, naučne i zabavne emisije.

- Učesnici: kompozitor Zoran Simjanović, sagovornik Ana Milićević
- Autor Ana Milićević, urednik istraživač Vesna Ignjatović, snimatelj Đuro Ivanović, asistent Igor Stojković, snimatelj zvuka Ljuba Jovanović, mikroman Vladimir Milivojević, rasvetljivač Branislav Dimitrov, organizator Gordana Grdanović, obrada zvuka Zoran Uzelac, montažer Boško Novaković, urednik Bojana Andrić
- Proizvedeno 2008-2012, premijerno emitovano 15.02.2012,  Redakcija za istoriografiju

broj komentara 0 pošalji komentar