Enciklopedija za radoznale

Belovodska česma i druge priče

Balta Berilovac

Stara seoska škola u Balta Berilovcu podno Stare planine, koja je bez đaka već nekoliko godina, ponovo je oživela kao svratište turista i muzej staroplaninskog kraja. Adaptaciju škole sproveo je i osmislio knjaževački Zavičajni muzej, u okviru svog programa za razvoj obrazovnog turizma.

Belovodska česma

Selo Bela Voda se nalazi na levoj obali Zapadne Morave, četrnaest kilometara severozapadno od Kruševca, na brežuljkastim padinama brda Gradišta, na nadmorskoj visini od 153 do 240 m. Poznato je po čuvenom belovodskom peščaru i izvorima mineralnih voda. U centru sela je dobro uređen amfiteatar i pored njega velika stara česma iz vremena Kneza Aleksandra Karađorđevića.

Kanjon Ribnice

Jedan od najlepših bisera sliva Kolubare je kanjon reke Ribnice. Smešten podno severnih obronaka Maljena i Divčibara, uz susedni kanjon Gradca predstavlja možda i najživopisniji predeo Valjevske Podgorine. Susret dve geografske celine - krasa i razlivenog dolinskog sistema - čitavu ovu oblast čini prirodnom granicom, koja je oduvek bila privlačna za ljudske zajednice, počev od najranijih vremena praistorije. Ova čista potplaninska reka, sva vijugava i ponegde sasvim skučena stenovitim kanjonom, ime je zasigurno dobila po mnoštvu riba, gde su, pričaju stariji, preovlađivale ukusne pastrmke i krkuše. Obale su joj uglavnom izdignute, a leva strana je najčešće strma i obrasla gustom šumom. Gornji tok reke Ribnice poznat je po selu Struganiku, rodnom mestu slavnog vojskovođe iz Prvog svetskog rata Živojina Mišića.

Zapis u Šljivovcu

Zapisi, obredna stara stabla, kojih ima u gotovo svakom srpskom selu, najčešće se koriste u vreme prolećnih praznika, kada ih obilaze krstonoše i litije, uz molitve za dobru letinu. Pored nekih od ovih svetinja, selo ili seoska porodica, podigne krst, znamen, negde nikne i crkva, U selu Šljivovcu, kod Male Crnuće, čiji žitelji rade u inostranstvu, podignuta je nova kapela koja podseća na slične spomenike koji se viđaju na raskrsnicama nekih Evropskih zemalja.

Knjige Stepanjske crkve

Najstariji pisani pomen o crkvi, koja je u literaturi poznata i kao nepričavska i bajevačka, je iz 1722. godine. Za ovu crkvu su vezana imena uglednih slikara valjevskog kraja, koji su za hram uradili ikone koje su postavljene na ikonostasnoj pregradi 1796. godine: Petar Nikolajević Moler, Aćim Popović i dr, kao i ime jednog Hadži-Ruvima, za koga se pretpostavlja da je isklesao minijaturni duborezni krst koji se ovde čuva, zajedno sa knjigama koje je poklonio hramu.

Snimatelj: Periša Đinđić
Stručni saradnik: Milutin Dedić
Autor: Miodrag Zupanc

broj komentara 0 pošalji komentar