Bio je član jugoslovenske Komisije sudskih antropologa koja je 1964. vršila iskopavanje masovnih grobnica na prostoru jasenovačkih logora smrti iz vremena Nezavisne države Hrvatske.

Jugoslovenske vlasti nisu nikada javno objavile izvještaje Komisije. Komisija je vršila iskopavanja masovnih grobnica na prostoru jasenovačkog logora Donja Gradina, a jugoslovenske vlasti su zabranile članovima Komisije da objave svoja saznanja. Komisija je tada procenila da je na području Jasenovačkih logora ubijeno i sahranjeno više od 700 000 žrtava.

Ova tadašnja procena broja ubijenih kasnije je postala predmet mnogih manipulacija i osporavanja. Nikada nije do kraja rasvetljena uloga katoličke crkve u Nezavisnoj državi Hrvatskoj u genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima.

Profesor Živanović, koji je i sam kao dete morao da beži iz Sarajeva u Srbiju pred očekivanim pogromom nad Srbima, i koji je bio svedok zločina Nemaca u okupiranoj Srbiji, i gledao leševe koje su iz Jasenovačkih logora nosili Sava i Dunav, danas kaže:

"Govorim u ime onih čija je ćutnja večna", ... „ne znam šta bi sve čovek mogao da kaže, jer bih mogao da govorim o tim zločinima, ne danima i nedeljama, nego mesecima, pa i godinama"... „nažalost i danas se licitira sa brojem žrtava koje su stradale u sistemu jasenovačkih logora, kao da je manji zločin ubiti 70 000 umesto 700 000, a zločin je i ako ubijete i samo sedam osoba, ili jednu jedinu osobu, a pogotovu ako ubijete jedno jedino dete."...", izvolite, kopajte, istina se nalazi na samo sto dvadeset santimetara ispod zemlje..."

Snimatelji: Gojko Despotović i Slobodan Grče

Montaža: Mirjana Mitrović

Urednik i reditelj: Radoslav Moskovlić