Hvala vam!

Želim da vam se zavalim na divnom dokumentarnom filmu koji je u moj život došao u pravom momentu. Prije 3 nedelje sam odselila iz porodične kuće zbog nesuglasica i nerazumjevanja. Imam 28 godina, nemam posao, po zanimanju sam prof.srpskog jezika i književnosti, na birou sam 4 godine. Sad sam podstanar, finansijiski mi pomaže samo jedan član familije (ne bih da pominjem ko je), ali je ipak izuzetno teško kad ste prisiljeni da život u rodnoj kući zamjenite podtsnarskim "stanom" i sa, uskoro, 29 godina počnete život od nule. Znam da je period od tri nedelje kratak za žaljenje, ali je ipak najteži jer kao osoba niko ne može da se osamostali i iskreno se nasmije kada je razlika u standardu života ogromna, ali zbog svog mentalnog zdravlja morala sam otići. Ali,pogledavši ovaj dokumentarni film o ženama koje su napustile zemlje u koje mladi iz Republike Srpske, Srbije, cijele bivše Jugoslavije, bježi uvjereni da je tamo to mjesto gdje će uspjeti. Ohrabrili ste me da život nije samo novac, standard, da nisam jedina kojoj je teško u duši zbog ostavljanja porodice, ma kakvi naši odnosi bili, i da ima nade. Da uvijek, kada mi glava klone, kada me pritisne teret koji ne da disati, treba samo da pomislim na to da nada uvijek postoji. Da pomislim na ove izuzetne žene i njihove životne priče, a koje ste vi unijeli u moj novi mali dom. Hvala vam što ste mi dali nadu i volju da živim.