Zadužbinari i dobročinitelji

Zadužbine prevazilaze vreme i istoriju. Uprkos sve većoj strasti za posedovanjem koja karakteriše moderno društvo, zadužbinarstvo i dobročinstvo opstaju vekovima čuvajući kulturni, nacionalni identitet i duh jednog naroda.

Istorija zadužbinarstva kod Srba datira još iz srednjeg veka, iz doba Nemanjića, zvanično. Nezvanično, još ranije. Karakteristično je da darivanja "otečestvu" nisu zamrla ni u periodima najvećeg siromaštva i stradanja.

Posle srpske slave, zadužbinarstvo je jedini duhovni običaj koji je sačuvao istorijski kontinuitet. Zahvaljujući tome izgrađeni su stubovi opšte kulture srpskog naroda i beogradska prestonica. Zadužbine su okupljale narod oko ideje dobročinstva, prosperiteta, očuvanja nacionalnog identiteta, trajno služeći narodu.

Šta su zadužbine, šta im je svrha, ko vodi računa o njima, a ko upravlja? Ko su bili zadužbinari nekad, a ko danas? Koji su motiv imali (ili imaju)? Zna li se približno broj zadužbina u Srbiji i van nje? Zašto je važno negovati tradiciju zadužbinarstva? 

Gosti u studiju: Slavko Vejinović, upravnik Vukove zadužbine i autor prve kompletne studije o najvećim ktitorima koji su gradili srpske zadužbine, i Marko Lopušina, novinar i publicista.

Urednici emisije: Tamara Drezgić i Ivan Jurašin

Reditelj: Andrea Ada Lazić

broj komentara 0 pošalji komentar