Čitaj mi!

Trezor

Na današnji dan, 1975. umro nobelovac Ivo Andrić (Dolac, 09. 10. 1892 - Beograd, 13. 03.1975)

Zlostavljanje - Adaptacija istoimene pripovetke. Andrić postepeno otkriva u kakvom bračnom paklu živi Anica Zereković. Njen suprug Andrija pripada uglednim građanima, a do statusa uvaženog privrednika došao je velikim trudom i radom. Njihov brak, u očima javnosti, sasvim je uspeo. Ali, ono što se dešava svake večeri, kada Andrija postepeno pokazuje svoje pravo lice, kada s njega skine masku pritvornosti i licemerja i kada se pokaže njegova prava priroda, guši Anicin život i pretvara ga u beskrajnu moru. Posle dve godine takvog života ona napušta Andriju; iako ostaje bez materijalne sigurnosti, osuđena od malograđanske sredine, uspeva da pred sobom razjasni period života koji je prošao.

* Uloge Aleksandar Berček, Vesna Trivalić
* Pisac Ivo Andrić, adaptacija i režija Petar Zec, kamera Miloš Spasojević, scenografija Dagmar Stojanović, kostim Mira Čohadžić; zvuk Dragoslav Simić, Velibor Hajduković; montaža Ivanka Pravica, urednik Radomir Putnik
* Premijerno emitovano 09.11.1992, Redakcija igranog programa, urednik Milovan Vitezović.

Iz kritike: "U skici pod nazivom "Brakovi", Ivo Andrić je zapisao da su dvolični, više prikriveni nego očigledni, odnosi u građanskom braku misterije u koje nit vredi niti je zahvalno previše zavirivati. Možda se, paradoksalno, upravo u tome krije razlog zbog kojeg je ovaj majstor psihološke nijanse, u pripoveci, Zlostavljanje, jednu od ovih sobnih misterija pokušao da rasvetli produbljivanjem tipiziranih karaktera i isto takve situacije u bračnoj vezi kao kruni vrlog i nepomučenog građanskog života. Ispostavlja se da odnosi postavljeni na ovaj način savršeno odgovaraju mediju na koji, pišući, najtalentovaniji melanholik na Balkanu nije ni pomišljao. Druga televizijska ekranizacija Zlostavljanja u režiji i dramatizaciji Petra Zeca, opet, nije previše čvrsto vezana zakonima televizijske dramaturgije.

Prednost kompozicije TV drame Petra Zeca, zasnovane na monolozima i dijaloškim scenama - reminiscencijama, ogleda se u otvaranju prostora za glumačku igru. Postupak paralelnog vođenja radnje (ispovesti razvedenih supružnika) i flešbekova iskorišćen je za građenje napetosti. Monomanija sitnog industrijalca u tumačenju Aleksandra Berčeka, tako dobija obrise "Dr Džekila i mister Hajd". S druge strane, malim sredstvima koja stoje na raspolaganju invertriranoj ličnosti, Vesna Trivalić je ostvarila ulogu supruge koja živi u senci tamne strane čoveka, koji je previše dugo obuzdavao svoje strasti." (V. Jakovljević, "Borba", 11. novembar 1992).

broj komentara 0 pošalji komentar