TV feljton: Mijač

Proslavljeni reditelj nije otišao iz pozorišta - ako je uopšte otišao - ni ljut ni ozlojeđen, nego zadovoljan i spokojan: sve što je imao i dobio, kako kaže, dobio je u pozorištu.

U ispovesti Slobodanu Saviću, Dejan Mijač priča kako je žarko želeo da postane glumac, posle jedne školske predstave u Valjevu u kojoj je igrao glavnu ulogu, ali se - "zbog stasa i glasa" - ipak opredelio za režiju. Po završetku gimnazije, godinu dana se spremao za prijemni ispit, između ostalog, gledajući i kako Gavela drži probe u Narodnom pozorištu.

Govori i o tome šta je kao asistent Mati Miloševiću naučio o radu s glumcima i kako je, strpljivim istraživanjima, došao do rediteljskih rešenja u ključnim postavkama Sterije i Nušića. Potom objašnjava kako je, i zašto, predstava "Golubnjača" izazvala političke potrese i smrt tadašnjeg upravnika Srpskog narodnog pozorišta, a "Valjevska bolnica" ljutnju prijatelja Dobrice Ćosića.

Mijač otkriva s kojim tekstovima nije uspeo da izađe na kraj i odgovara na pitanja da li je zaista godinama "iz senke vladao beogradskim pozorištima", kako ga je Zoran Đinđić ubedio da se prihvati funkcije predsednika UO RTS-a i šta je, po njegovom mišljenju, preovlađujuće osećanje u Srbiji deceniju nakon "demokratskih promena i osvajanja slobode".

Autor i urednik: Slobodan Savić