Čitaj mi!

Čitanje pozorišta: Obuzetost

Nihilizam i rušilaštvo, ljubav prema neprijatelju, san o obećanoj zemlji, tranzicija i strah za goli život. Pozorište potkazuje život, ili obratno?

U ovoj epizodi u središtu pažnje su predstave "Zli dusi", "Seobe", "Žica", "Dnevna zapovest", "Bunar" i, prvi put, predstava jednog amaterskog pozorišta. Zajednički imenitelj ovih po svemu različitih predstava, različitih i po tematici i po umetničkim kvalitetima i postignućima, može se sažeti u jednu reč: obuzetost.

Većina protagonista "Seoba", na čelu s Pavlom Isakovičem, obuzeti su snom o boljem životu i zaposednuti idejom o obećanoj zemlji, o zagrljaju majčice Rusije pod čijim bi skutima najzad da se skrase u potrazi za mirom, razumevanjem, ličnom srećom i spokojem. Glavni junaci predstave "Zli dusi" obuzeti su, odnosno zaposednuti, idejama nihilizma i rušilaštva, zla i ubijanja u ime dobra. U novom komadu Milene Marković "Žica", na primer, prepoznajemo bizarnu obuzetost ljubavlju prema neprijatelju.

U sred radnog vremena, Amatersko pozorište iz Aleksinca odigralo je predstavu "Život u tesnim cipelama" u jednoj fabrici koja je nedavno privatizovana. Tamošnji radnici, kao i Kovačevićevi junaci, obuzeti su borbom za goli život, podjednako kao i famoznom tranzicijom, strahom od otkaza i neredovnih plata. U ovoj epizodi, oni pokušavaju da odgovore na staru dilemu: da li pozorište potkazuje život, ili je život toliko surov da potkazuje i nadilazi svako pozorište.

Autor i urednik: Slobodan Savić

broj komentara 0 pošalji komentar