nedelja, 04. jul 2010, 18:25
Sasvim prirodno: Zlakusa, selo grnčara
Prirodno je da pobegnete iz grada i odete u prirodu.
Prirodno je da se zasitite posla.
Prirodno je da vam dosade klišei.
Prirodno je da vas zamore fraze.
Prirodno je da počnete da mrzite rokove, sastanke, telefone.
Prirodno je da bar jednom u godini šefu kažete: Ja odlazim!
Prirodno je da pobegnete iz grada i odete u prirodu.
Ako do sada sve to niste probali, niste imali kada i gde, onda gledajte:
Dokumentarni zabavno-putopisni serijal Sasvim prirodno
P.S. Ako vam sve to ne treba u životu, onda znači da ste jedan neprirodan i dosadan čovek.
terzica avlija
Davno, 2005 god procitah prve informacije o nastanku Terzica Avlije. Odusevila sam se djelom idejnoga tvorca Sase Drndarevica. U dalekoj Australiji osjetila sam miris moga zavicaja, a to me je podstaklo da napisem stihove "Hvala ti sine" U mojim zilama tece ritam rasula.Vidim kolijevku praznu, koja place.Osjecam grobove sto na uzbunu zovu, kao ranapritiska me sve jace i9 jace.Zato svaki treptaj nade da jos nije kasno, sija u dusi k'o u bistroj vodi dan. Vodi tesku bitku s tugom prolaznosti. Ovo tvoje, sine, djelo k'o najljepsi san. U tvojoj avliji zubori sto vrela zivota. Svaki detalj ne uveo, dok mnogo toga vene. Tvoje spone s prosloscu brazda u buducnost. Dug si casno oduzio, ozivio uspomene.Hvala ti sine za pradjedu Gvozdena, iz zdravih korijena ti si drvo zivota. U Terzica avliji u svakoj stvarcici tvoja velicina i prosla ljepota. Drveni junak , kao ziv,pravo remek djelo. Neku zivu svjetlost nalijeva u case.Podsjeca nas na Velike sto se pamte, sto se slave. Niko nam ih uzet' ne smije, to je Srpsko, to je nase.Kaca, vreteno, preslica, narodna nosnja, zapisi. I drveni mostic tu je preko bistrog potoka. Nasa veza s korijenima melem je za dusu. Korijeni sto su dublju, cvrsca baza krvotoka." Sto se tice novinara Jovana Memedovica, malo je reci, svaka mu cast. Kada gledamo njegove emisije u tudjuni imamo osjecaj da su nam u goste dosli svi dragi ljudi.
Svaka cast Jovane
Svaka cast Jovane,emisije su super..nemam rijeci.
Slucajnost ili geni
Zivim dugo u Australiji. Pre nekoliko godina slucajno nabasah na sajt zlakuskih grncara. Setih se svoga dede koji je pre vise od 100 godina, po prici rodjaka, dolazio u ovo selo iz Aleksinca da nabavi posudje za svoje domacinstvo. Pre tri godine na putu za Zlatibor, setim se toga u kolima i posle samo nekoliko minuta pojavi se tabla sa natpisom Zlakusa. Nisam hteo nikako da izneverim ovaj trenutak i skrenuh levo, prvo do Terzica na rucak - svadbarski kupus, a zatim malo vise u brdo do grncara brace Zarka i Darka Tesica, pa onda do Nikitovica. Od svih njihovih radova stade mi oko na jednoj velikoj, sirokoj i teskoj crepulji. Pomislih kako bih je rado poneo za Sidnej sa sobom, ali odmah se setih i peripetija sa belosvetskom carinom i tezinom... Ali kao sto rekoh, ni ovog puta ne izneverih trenutak. Samo moje otpalo rame, dobro upakovana crepulja i zemljani lonac, koje sam stalno nosio sa sobom, znamo kroz sta smo sve prosli presedajuci po aerodromima i carinama do Sidneja. Ali, preteska muka se isplatila. Vise ne prodje Bozic, Uskrs i ostale svetkovine u dalekoj Australiji, a da sa familijom i prijateljima ne podelim cari ovog izvanrednog posudja. Postao sam "ekspert" za svadbarski kupus i jaretinu ispod saca. Svaka cast autoru ove emisije, koji me podseti na lepo provedene trenutke medju ovim divnim ljudima u predivnoj Zlakusi.
Svidja mi se
Mehmedoviceva emisija! Odlican novinar! Jedan od najboljih srbijanskih novinara! Kompletan je! Super si Joco!
komentari