Čitaj mi!

Krista Đorđević, gospođa revolucije

U bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. do temelja je srušena gospodska kuća u ulici Strahinjića bana, kuća za koju se govorilo da je bila poput malog muzeja zbog vrednih umetničkih dela koja su se tamo nalazila, pre svih reljefi Sretena Stojanovića, prepiska Save Šumanović. Ali ta kuća bila je važna i za Komunističku partiju Jugoslavije. U njoj je bilo partijsko zlato, sakriveno kod osobe od najvećeg poverenja. U toj kući živela je Hristina Krista Đorđević.

Bila je sestra od strica slikara Save Šumanovića, supruga Đurice Đorđevića, doktora i mecene, gospođa iz buržoaskog sloja Zagreba i Beograda, dvorska dama i bliska prijateljica kneginje Olge i jedna od najvažnijih kulturnih ličnosti prve Jugoslavije, čija je verovatno najveća zaostavština Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić".

U isto vreme gospođa Krista bila je veoma važna osoba za Komunističku partiju. Tokom jedne ilegalne posete, inženjer Brkić, ili Valter, ili Tito, poverio joj je na čuvanje partijsko zlato.

"Krista Đorđević je bila jedina jugoslovenska partizanka koja je bila Gospođa", zapisao je Dobrica Ćosić koji je Gospođu upoznao u ratu, u ilegalnim noćnim posetama u trsteničkom kraju. Tada bi je ubili četnici, da se nije pozvala na svoje prijatelje iz Londona - Slobodana Jovanovića i Milana Grola.

O Kristi Đorđević govore: istoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta Radina Vučetić, istoričar umetnosti Nikola Kusovac, pisac Vule Žurić, profesor Medicinskog fakulteta Miloš Nikolić i istoričarka Arhiva Jugoslavije Svetlana Stefanović.

Autor: Stevan Kostić