Pekić - od "Dana četrnaestog" do "Vremena čuda"

„Nije imao šta da traži/ U ovom našem vremenu", zapisao je Matija Bećković u pesmi o Borislavu Pekiću. Matija je, na današnji dan 1992. godine, na Vidovdanskom saboru, pročitao vest koja je stigla iz Londona: preminuo je Borislav Pekić.

"On nije bio za ovo vreme, njegovo vreme tek dolazi", govori i danas piščeva supruga Ljiljana Pekić. Jedan od najvećih srpskih pisaca pre pola veka dobio je Ninovu nagradu za roman godine za "Hodočašće Arsenija Njegovana".

Napisao je, po mišljenju kritike, najmonumentalniji roman srpske književnosti "Zlatno runo". Tu su i „1999." koja nam se dogodila, „Kako upokojiti vampira" iz kojeg su rečenice o precima i potomcima i prošlosti i budućnosti počele da žive samostalno u javnoj sferi,  „Besnilo", kojem nas je vratila epidemija i to baš u godini u kojoj se navršilo 90 godina od njegovog rođenja. I to su tek neki od naslova.

Pre književnosti, u njegov život ušla je politika. Podsećamo na priču o poetici i politici Borislava Pekića.

Pre šest decenija film "Dan četrnaesti" u režiji Zdravka Velimirovićapredstavljao je Jugoslaviju na festivalu u Kanu. Ove godine, povodom tog jubileja, Jugoslovenska kinoteka iz Beograda i Crnogorska kinoteka iz Podgorice u programu "Kan klasik" prikazaće ponovo film, restaurisan sa originalnog crno-belog negativa. O značaju ponovnog prikazivanja tog filma i o Pekićevom radu na filmu, govorimo u Oko magazinu.

Emisiju pripremila Dragana Ignjić