Trag: "Ljudi s konjskog groblja""

Protivno uredbi Marije Terezije da se isluženi konji moraju ostaviti strvožderima, Gligorije Ćirić iz Ostrova kod Požarevca je pre 150 godina otkupio malo ostrvo na Dunavu i tamo ostavio svog konja Vilmana, da skonča prirodno, u miru.

Gligorijevim primerom su kasnije pošli mnogi, te se to mesto nazva Konjsko groblje.

Danas, posle 150 godina u Požarevcu i okolini je malo konja ali na to mesto se sve više naseljavaju ljudi, u poznim godinama koji traže mir u svojim poslednjim danima.

Tako je ovde, na Dunav, gde nema struje, između ostalih stigao Mladen Stojanović - Šarlo koji je život proveo u gradu svetlosti, u Parizu. Sa tvrdnjom da tu, sada, ima sve ono što mu Pariz - nije pružio.

Autor:Novica Savić

Urednik: Ljubisav Aleksić

broj komentara 3 pošalji komentar
(četvrtak, 10. jun 2010, 18:27) - jelena [neregistrovani]

ostrovo

prica o ljudima sa konjskog groblja je divna prica o povezanosti ljudi konja i prirode. nazalost konja je sve malo a i ljudi koji vole prirodu. nazalost i mi koji smo rodjeni i odrasli u ostrovu, selu udaljenom 15 min pesacenja od ovog divnog sada vikend naselja, zaboravljamo na lepote dunava i suma naseg kraja. drago mi da postoje ljudi poput gospodina novice savica i njegove ekipe da podsete sve nas da su dunav i ostrovo nas zivot.

(subota, 07. mar 2009, 20:50) - Dagance [neregistrovani]

Vikendas sa Konjskog groblja

Drago mi je da se neko setio da napavi prilog o ovom pre svega boemskom naselju... Lepo je napravljena emisija, odrazava zaista neki duh koji se u naselju provlaci. Predlazem da ista ekipa dodje u leto, kada se tamo okupe i porodice "izbeglica iz civilizacije" da prave rostilj, da se opuste i pobegnu od vrelog asfalta... Ko nije tamo prespavao noc, ne moze da prica o Dunavu i zvucima sume... Ima tu jos zanimljivih likova, svaki od njih je citav roman, zivotna prica za celu emisiju. Jos jednom pozdrav iz Soferskog cardaka sa Dunava, sa konjskog groblja od Draganceta.

(sreda, 11. feb 2009, 11:16) - Ivana Dragutinovic [neregistrovani]

Dunav i konji

Upravo sam odgledala emisiju Trag, pod nazivom Ljudi sa konjskog groblja i osetila neodoljivu potrebu da vas pohvalim i da se ovim putem zahvalim sto ste mi to omogucili. Prvi put vam se obracam,tacnije,prvi put uopste pisem nekoj televiziji.
Mozda je moje odusevljenje pomenutom emisijom utoliko vece,zbog moje prevelike ljubavi i prema Dunavu i prema konjima, a pogotovu sto prvi put cujem da postoji takvo ostrvo i ljudi koji na njemu zive.Na zalost,nisam gledala prvih par minuta emisije,zato sam i posetila vas sajt da bih proverila da li ce se emisija Trag eventualno reprizirati ove nedelje da bih je snimila i zajedno sa suprugom,koji je trenutno kod konja na treningu (oboje jasemo,koliko nam to obaveze dopustaju), pogledala ponovo.
Inace,suprug i ja imamo camac sa kabinom na Dunavu i celo leto provodimo na vodi.Kada nema posla,ostajemo na Dunavu i po dva meseca,ali uvek u kontaktu sa gradom,zbog konja i redovnih treninga.San nam je oboma da kupimo kucicu na obali Dunava i napravimo svoje stale i ispuste za konje.
Zelim da pohvalim kompletnu ekipu koja priprema emisiju Trag i posebno izbor tema koje obradjujete. Presrecna sam sto sam danas otkrila da na vasem sajtu mogu pogledati propustene emisije.
Jos jednom hvala za predivne trenutke koje provodim prateci vas Trag.
Srdacan pozdrav

Ivana Dragutinovic
reditelj Opere Narodnog pozorista