Čitaj mi!

Šid, Pariz, Beograd - 125 godina Save Šumanovića

Nema veće razlike nego između Šumanovićeve mračne smrti i njegovih kristalno jasnih slika

Iako je rođen u Vinkovcima, iako je živeo i u Zemunu, Zagrebu i Parizu - prvo i najbitnije mesto za Savu Šumanovića je Šid. U Šidu je Sava odrastao, u Šid se posle dva boravka u Parizu i vratio da tu nađe mir i da se posveti samo slikarstvu. Iz Šida su ga ustaše i odvele na streljanje, avgusta 1942. U Šidu se i danas nalazi najveća kolekcija Šumanovićevih slika i to zahvaljujući Savinoj majci koja je sve te slike sačuvala tokom rata. "Davala sam im i vina i slanine, samo da mi Savine slike ne diraju", govorila je Persida Šumanović.

Između dva svetska rata Pariz je bio umetnički centar sveta. Na Monparnasu u čuvenoj kafani La Kupol sedeli su i Pikaso i Matis i često hranu i piće plaćali svojim skicama. Stubove ove poznate pariske kafane oslikavao je i Sava Šumanović. U Parizu je Šumanović učio od Andre Lota, divio se Sezanu, izlagao po salonima, svađao se sa francuskim vlastima. U Parizu je naslikao i svoj čuveni Pijani brod, inspirisan istoimenom Remboovom pesmom. Post festum tu sliku su videli kao anticipaciju Evropu koja srlja u fašizam.

Aleksandar Deroko je nagovorio Savu Šumanovića da u Beogradu priredi retrospektivnu izložbu kakvu do tad još nijedan slikar nije napravio. Izložba je otvorena 1939, baš na dan kada je počeo Drugi svetski rat i na njoj je izloženo čak 410 slika što je do danas ostao najveći broj dela jednog slikara na jednoj samostalnoj izložbi.

Urednik emisije: Gorislav Papić