Veliko Gradište, prvi deo

Tamo gde gospodar Dunav svojim širokim i moćnim plećima čuva peščane dine Braničava a sa druge strane podupire najniže obronke Karpata, tamo se uz njegov desni bok spokojno opružilo Veliko Gradište.

Vekovima osluškuje huk reke na njenom 1050 kilometru toka od izvora do Crnog mora. U neposrednoj blizini, zlatonosni Pek pokorno se predaje Dunavu, a velike vode valjaju se ka istoku, nervozne i užurbane jer su sapete i saterane u đerdanski tesnac.

I daleki preci su znali da je blizina velikih voda i opasna i blagorodna i da život pored velike reke obećava blagostanje i donosi dobre veze sa ostatkom sveta.

Zbog svog dobrog položaja na ušću reke Pek u Dunav Rimljani su u prvom veku podigli naselje Pinkum, po reci Pinkus, odnosno Pek. Oku putopisaca nisu promakli tragovi različitih vladara i stanovnika na ovom području gde je kovan zlatni novac, putevi kojima je hodio Sibinjanin Janko, Despot Đurađ Branković pepušta ga Turcima, a Bajazit nedaleko od Velikog Gradišta podiže utvrđenje Ram...

Pored zvuka klavira, koji među prvima ima Gradište, život grada boje i moderne tekovine - Gitarijada, SILAFEST, Dani Dunava, hidrocentrala i čuveni pasulj gradištanac. Beleške o životu, ljudima, običajima, navikama Gradištanaca sažeti su i u kadrovima filma koji je po tekstu Slobodana Stojanovića delom sniman u Velikom Gradištu.

Vekovima se Gradište rukuje sa Banatom, ali i sa nadolazećim iskušenjima koje donosi novo vreme.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Dragan Stojanović
Snimatelji: Pavle Tanasijević, Željko Jovanović
Montažer: Marko Mitrović