Čajetina - riznica dobrih ukusa

Trpeza puna đakonija koje su vredne ruke domaćica pripremale tokom celog dana. Sto se šareni od bogatstva, oko njega draga lica, a svuda unaokolo šire se mirisi i ukusi doma.

Antropolozi i sociolozi odavno su otkrili da je geografija područja tokom istorije umnogome određivala i način ishrane ljudi. A upravo tu, iza te šture i krajnje nemaštovite izjave, krije se neverovatna priča o Zlatiboru i zlatiborskim specijalitetima koji odvajkada usrećuju i tela i duše meštana i svih putnika koji posete ove krajeve.

Tokom vekova ljudi su se nastanjivali uglavnom na padinama Zlatibora. Zbog nadmorske visine od više od 1000 metara ova zelena visoravan nije bila pogodna za gajenje žitarica i voća, pa su stanovnici tu leti izvodili stoku na ispašu.

Nije mnogo prošlo, a mesne đakonije sa Zlatibora postale su poznate širom regiona. Poslovično preduzimljivi i vredni Zlatiborci umeli su da iskoriste dobar glas koji ih je pratio, pa su tradicionalne gurmanluke ovog kraja počeli da prodaju širom Srbije ali i da izvoze. Decenijama kasnije, na talasu te slave, rođena je „Pršutijada".

Slava specijaliteta ovog kraja mnoge porodice je zadržala na okupu i dala im mogućnost da i u današnjem, industrijskom, dobu žive od delatnosti koja je u prošlosti othranila i sačuvala njihove pretke.

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Aleksandra Bogdanović
Kamera: Pavle Tanasijević
Montaža: Nemanja Radić