Subotica, severna kapija Srbije

Ukrašena razigranom arhitekturom secesije, otvorena za sve putnike i namernike, bilo da su krenuli put severa ili se zaputili ka prostranstvima juga, severna kapija Srbije - Subotica neštedimice daruje svoju lepotu svima koji su prvi put kročili na njene ulice i trgove, podjednako kao i onima koji joj se zarad te lepote iznova vraćaju.

Sa svih strana u srcu grada poigrava i pleni maštovitost, vesela razigranost i bogatstvo kolorita sa pročelja velelepnih zgrada u stilu secesije.

Nadahnuti graditelji s kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka, kada Subotica doživljava arhitektonski i razvojni procvat, ostavili su potomstvu dela neprolazne vrednosti, istovremeno lepa, nadahnuta, prefinjena i intrigantna.

Severni stožer Srbije, Subotica, oduvek se nalazila između raznih carstava i država, osvajača i seoba, između velikih reka i važnih puteva, uvek odolevajući zlom vremenu i zlim ljudima.

Kao što se uzdigla na razmeđi dva veka, tako je trajala i opstajala između Azije i Evrope, Ugarske i Turske, između Dunava i Save, juga i severa.

Da bi danas pod svojim krilom okupila i u miru čuvala dvadeset različitih naroda i nacionalnih manjina. Najbrojniji su među njima Srbi, Mađari, Hrvati, Bunjevci. Svi oni ovde žive u miru i dobroj veri, gradeći nove temelje multikulturalnosti, multietičnosti i multikonfesionalnosti.

Urednik: Vladimir Novaković

Autor teksta: Dragan Stojanović

Snimatelj: Pavle Tanasijević

Montažer: Nemanja Radić