Tara, evropska lepotica, drugi deo

Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana.

U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih.

Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera.

Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune.

Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka.

Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara.

Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. 

Urednik: Vladimir Novaković
Autor teksta: Dragan Stojanović
Snimatelj: Pavle Tanasijević
Montaža: Nemanja Radić