Dok je Bog spavao

O Krfu je, čini se, sve rečeno...

Ali, nikada nije previše govoriti i podsećati na Krf iz vremena najvećeg srpskog stradanja u Prvom svetskom ratu, zbog žrtve koju je srpski narod podneo za slobodu i zbog svih onih Krfljana, koji su tada pomogli da se izmučena vojska i izbegli narod oporave i vrate u domovinu.

Već na dočeku, novinar Kostas Pasjanis je u listu „Nova Grčka", pozdravio vojvodu Radomira Putnika rečima:

„Dobro došao na ostrvo homerske princeze, umorna starino, vojskovođo junačkog naroda koji nije poklekao pred varvarskim naletom..."

Po svemu jedinstven - okolnostima, iskrenosti, bliskosti, taj susret dva naroda početkom dvadesetog veka ima bezbroj lepih lica - Srbi su se trudili da budu dostojansteni predstavnici svoje države, ali i prijatelji svojim domaćinima, a Krfljani, toliko puta u prošlosti suočeni sa osvajačima, imali razumevanja za tugu naroda koji je sve svoje morao da napusti da bi se pripremio za konačni obračun sa okupatorom.

Umiralo se i pevalo na Vidu, sanjali srpski šljivici u maslinjacima i temeljila prijateljstva koja su nadrasla sve potonje decenije, nevolje i stradanja.

Danas, na Krfu, Srbi nisu samo turisti.

Grci nisu samo domaćini.

Na Krfu, junačka srpska priča još traje...

Autor: Jelena Božović
Urednik: Ljubisav Aleksić
Snimatelji: Milovan Obućina i Duško Perić
Montažer: Goran Damljanović

broj komentara 0 pošalji komentar