Moja lepa Srbija: Zrenjanin, drugi deo

Kada su četiri konja debela krenula preko Begeja, jedan je pegavi čilaš, kopitom tako ljutito udario u kamen da su se zvezde nad Banatom uskomešale kao svetleće đinđuve u božićnoj kotarici.

Begej se tada talasasto nasmešio i mirno pošao ka Tisi, a grad Petrovgrad, prvinom veliki Bečkerek a potonji Zrenjanin, veselo je namignuo banatskoj luni.

Pravo je kazati, grad na Begeju. Zato što je Begej stariji od Zrenjanina. Pominje se u 12. veku, dva veka pre pominjanja grada.

Iz večeri u veče, gradska kuća otvara svoje ružičasto-zelene oči. Gospodari tragom uz sasluženje krasnih zgrada pozorišta, muzeja, biblioteke i katoličke katedrale. Put juga, pružila se Ulica Aleksandra Karađorđevića, gradska promenada. I u njoj desetine pročelja sa prekrasnim ornamentima, buket zgrada lepih kao zidane ruže. Mnoge među njima su pod zaštitom države.

broj komentara 0 pošalji komentar