Oko magazin: Filip Filipović, zadnja pošta Kuršumlija

Šatra, Ljuša, Vrelo i Dabinovac: Ima li života uz administrativnu liniju sa Kosovom I Metohijom?

Pre godinu dana bili smo u Kuršumlijskoj Banji. Za njega je to bio samo još jedan običan dan na poslu, a mi smo posle tog snimanja i te emisije počeli malo drugačije da gledamo na život u Kuršumlijskoj Banji i selima uz administrativnu liniju.

Šta se promenilo za godinu dana?

Prošli put kad smo bili u Kuršumlijskoj Banji, bilo je snega i temperatura je tog dana bila 19 stepeni ispod nule. Pešačili smo tri i po sata do prve kuće da odnesemo poštu i da vidimo kako ljudi žive u ovim krajevima. Posle te emisije, mnogi su videli u kakvim uslovima radi poštar Filip Filipović. Bilo je i onih koji su govorili da će mu kupiti ski-sanke, da može lakše i brže da se probije po snegu, ali do sada ništa od tih obećanja.

Mi smo obišli četiri sela i isto toliko porodica, a poštar Filip Filipović mora de obiđe dvesta kuća, kako bi podelio penzije, račune, pisma i što je još važnije, da im odnese hranu i lekove, da porazgovara sa svima, kao što smo i mi sada. Ovde većina živi životom, koji je po svemu bliži XIX veku, ali naravno nisu ih zaobišli ni ovi savremeni problem iz XXI. Zbog svega, Filip se ponekad, sa razlogom pita, da li im pomaže, zato što je tu za njih i zato što oni delom i zbog njega ostaju u ovim brdima, ili bi za sve bilo bolje i lakše da nije tako. Da odu tamo, gde ima puteva, signala za telefon, interneta i posla od kojeg mogu da žive i školuju decu. Teško je sada imati neki dobar odgovor, ali statistika nam kaže da za neko vreme, ako se ništa ne promeni, odgovori neće biti potrebni.

Urednik: Gorislav Papić
Autor: Dalibor Žarić

broj komentara 1 pošalji komentar
(sreda, 25. mar 2020, 18:33) - Boba [neregistrovani]

Zahvalnost

Dalibore,
Ja sam jedna iz tog sistema.
Hvala ti sto si ponovio epizodu o Filipu Filipoviću . On je heroj prvo divan čovek ,radnik za uzor.
Ali moja zahvalnost danas je zato još veća jer danas u ovom periodu corone virusa, niko ni jednom rečju ne spominje nas iz pošte kao ni trgovce pekare komunalne niko niko. A moramo da radimo i izloženi smo virusu i ugrožavalo ne samo sebe nego i svoju porodicu.
Još nas pljuju i grde i omalovažavaju.
Verovatno se vidite što to kažem ali to je istina. U selima je drukčije ali u gradu svašta trpimo.
Hvala ti puno što si posvetio nama radnicima pošte.
Pozdrav Slobodanka Gajić.