Nakon što su u avgustu 1941. ugasili kompleks logora Jadovno, čelni ljudi Nezavisne Države Hrvatske osmislili su koncept najvećeg logora na Balkanu. U okviru parka prirode Lonjsko polje u Slavoniji, osnovan je Jasenovac, najveći logor na ovim prostorima.

Za razliku od nacističkih logora, Jasenovac je bio mesto gde su logoraši bili u neposrednom kontaktu sa svojim dželatima, zbog čega je ostao upamćen po surovim metodama ubijanja. "To je bio pakao na zemlji, način ubijanja je bio tako okrutan da se to ne može opisati rečima", kaže Gideon Grajf sa Instituta "Šem olam" iz Izraela, dok najpoznatiji lovac na naciste Efraim Zurof kaže da Jasenovac nije bez razloga nazvan "Aušvicom na Balkanu".

Ekipa RTS-a posetila je spomen područje Jasenovac u Hrvatskoj i Donju Gradinu u BiH, odnosno Republici Srpskoj, kao i Memorijalni muzej "Jad vašem" u Jerusalimu, najpoznatiju svetsku instituciju koja se bavi istraživanjem holokausta, a u kojoj se danas nalazi natpis "Jasenovac".

Ima li najjačeg utiska iz "planine mrtvih u slavonskoj ravnici" kako su neki zvali Jasenovac, zašto je najkrvavija godina u NDH bila 1942, šta su ljudi koji su vodili NDH govorili na suđenjima četiri decenije kasnije, kakav je bio odnos socijalističke Jugoslavije prema događajima iz Drugog svetskog rata?

O svemu tome u filmu govore: direktor Centra "Simon Vizental" iz Izraela Efraim Zurof, autor filmova "Krv i pepeo Jasenovca" i "Testament", reditelj Lordan Zafranović, istoričari iz Beograda i Zagreba - Ljubodrag Dimić, Hrvoje Klasić, Josip Jurčević, Đuro Zatezalo, episkop slavonski Jovan (Ćulibrk), publicista Slavko Goldštajn, Gideon Grajf sa Instituta "Šem olam" iz Izraela, kao i ljudi iz Spomen područja Jasenovac, Donja Gradina i Muzeja žrtava genocida.