Oko magazin: Početak bune protiv guslara

Šta Miki Manojlović zamera Filipu Višnjiću i šta će nam Homer kad imamo Homera Simpsona?

Srpsko-albanski odnosi, česta su tema ne samo u regionu, a ključ za njihovo rešenje traže ne samo političari. Veliki srpski glumac, koji je čest gost i u Prištini, prepreku za razumevanje vidi - u epskoj poeziji.

Tribina o srpsko-albanskim odnosima ostala bi na margini štampe, da se televizijski Vuk Karadžić nije pobunio protiv bune protiv dahija.

Šta Miki Manojlović zamera Filipu Višnjiću i šta će nam Homer kad imamo Homera Simpsona? Šta o tome kažu istoričari i pisci, a šta liberalni ekonomisti?

U Oko magazinu pogledajte i intervju sa Vukom Jeremićem, povodom kandidature za generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Sa kakvim programom putuje na predstavljanje u Njujork, koga vidi kao najveće rivale i najbitnije kakve su mu šanse da nasledi Ban Kimuna?

U emisiji pogledajte i reportažu o državnom poslu na južnjački način - reportažu iz Gadžinog Hana, ali i priču o tome zašto u Srbiji ne uspevaju krimići. Bar kao književni žanr.

Urednik emisije je Gorislav Papić

broj komentara 4 pošalji komentar
(četvrtak, 14. apr 2016, 03:49) - Rados [neregistrovani]

Neprolazno vs priglupo.

Na osnovu ovih par komentara moze se zakljuciti da se gospodin Manojlovic nije bas pripremio za ovu temu.
Nije znao da se istorija uci iz kniga, da Turska ima arhivu na arapskom, a sumjam da je bilo kad i saslusao ili razumio i jednu guslarsku pjesmu. To i jeste jedan od problema nasih "za sveL umjetnika, daju svoj sud o necemu sto niti razumiju niti su se informisali, nego na osnovu primitivnih predpostavki.
Pomalo tuzna prica - mozda je vise za neku folk baladu, gusle naime ne pjevaju o glupostima nego o univerzalnim temama. Savjetujm da poslusate gusle - mozda nesto i naucite.

(sreda, 13. apr 2016, 20:23) - Jelena [neregistrovani]

???

Možda je gospodin Manojlović učio istoriju od Filipa Višnjića, ali ja nisam niti znam nekoga da jeste. Istorija se uči iz udžbenika istorije koje su pisali istoričari, a epska poezija je deo predmeta srpski jezik i književnost i proučava se isključivo kao deo usmene književnosti i to je praksa i kod nas i svuda u svetu. Ovako nešto tvrditi je i netačno i nekorektno. Ako je gospodin Manojlović zaista učio istoriju i čitao Filipa Višnjića, ne znam kako ovako nešto može da tvrdi. Bolje nek se on drži glume,u tome je odličan, a istoričari će istorije, a pročavaoci književnosti epske poezije i Filipa Višnjića.

(sreda, 13. apr 2016, 19:14) - Radmila Mišić [neregistrovani]

A opšta kultura?...

Za informaciju G.Papiću: o prvom srpskom ustanku se ne uči samo od guslara jer postoje spisi Vuka Karadžića i Prote Matije Nenadovića koji su bili direktni učesnici. Slobodan Jovanović (za koga bi rebalo da znaju i g. Papić i g. Manojlović) je čak napisao rad u kome poredi prikaz boja na Čokešini V.Karadžića i F.Višnjića. Zaključak: fakta se slažu osim što je guslar prećutao da su srpski junaci bili pijani.
britanski proučavalac Homera izvesni Peri je prokrstario Balkan između dva svetska rata da bi našao odgovor na pitanja: može li nepismen čovek da zapamti delo obima "Ilijade" i "Odiseje" i da li su junaci narodnih pesama istorijske ličnosti. Odgovor na oba pitanja je bio povrdan.
Što se tiče Turske kao sređene države u 19. veku, odakle onda dahije, tj odmetnici od sultanove vlasti. Tursku je u 19. veku V.Britanija održavala na aparatima da se Rusi ne dokopaju Bosfora.
Još važnije: pre nekoliko meseci "Politika" je objavila da su naše i tursko ministarstvo kulture potpisali protokol o pristupanju naših stručnjaka osmanlijskim arhivama. G.Manojlović, kao kulturni radnik, trebalo je to da pročita.
Pošto nisam kulturni radnik (nisam čak ni iz društvenih nauka) ja sam sve to pročitala, istoriju, kao što vidite, nisam učila od F.Višnjića. Ali možda je g. Manojlović ljut što publika ne hrli na njegove albansko-srpske produkcije.

(sreda, 13. apr 2016, 18:55) - Stevan [neregistrovani]

Turski jezik

Miki Manojlović kaže "zar neko ne može da nauči turski i da ode i prouči turske arhive,itd"
Turci su se u pisanom jeziku koristili arapskim jezikom, nisu imali svoje pismo do 1920 godine.
To bi trebao Miki da zna. Dakle ne turski jezik već arapski da bi izučavao turske arhive. Ideja sama nije loša da se prouče arhive.