Anđeli Golije

U desetak sela na Goliji, u kućama sagrađenim u stilu stare srpske arhitekture, mestu rođenja Rastka Nemanjića, potonjeg Sv. Save, prvog arhiepiskopa, odrastaju deca koja u 21. veku putuju do škole pešačeći, najpre 5-6 kilometara do autobusa, a nakon 20 km vožnje, ponovo nekoliko kilometara do škole u Studenici ili Devićima.

Samo 24 kilometara puta koji treba asfaltirati rešilo bi problem putovanja do škole ovim vedrim, radoznalim i vrednim đacima. Netaknuta priroda, prekrasna jezera i lepota reka Studenice, Moravice i Golijske reke ne olakšavaju putovanje đacima pešacima.

Ustajanje pre svitanja i vraćanje kući kasno popodne zahtevnim putem, ne remeti ih da završavaju školske obaveze i druge poslove na imanju.

Jedina golijska škola sa jednim mešovitim odeljenjem grca pod teretom starosti i nebrige odgovornih. Opstaje zahvaljujući hrabroj i neumornoj učiteljici i njenim vrednim učenicima. Nastavvljaju da rade uprkos nedostatku nastavnog materijala, struje, učionicama koje prokišnjavaju. Raduju se novom danu iako se osećaju pomalo zaboravljeno od strane opštine i države.

Film je realizovan uz pomoć dopisništva RTS-a u Jagodini.

Scenario i režija: Miroslav Miki Andrić
Snimatelj: Nebijša Ristić
Montaža: Zoran Paunović

broj komentara 2 pošalji komentar
(utorak, 27. jan 2015, 22:48) - anonymous [neregistrovani]

@

@sasa
Bas tako.
Sve je izvrnuto naopako, najgorima se posvecuje najvise paznje, najvise se oni cuju, non stop nesto kukaju samo se njima placa i udovoljava.
Suprotno od toga, oni koji zive najteze i najskromnije njima mediji ne posvecuju nikakvu paznje. Ova reportaza je izuzetak i sve pohvale autorima.
Ali ono sto je prednost ove dece je sto zive zdravije.

(utorak, 27. jan 2015, 16:35) - Sasa [neregistrovani]

ovo je Srbija

Ovu reportazu bi trebalo svako da pogleda. Prica koja kod svakog normalnog coveka treba da izazove emocije. Ovoj divnoj deci zaista nije lak zivot. Vazno da gospoda iz vlasti ne moraju ovakvim putevima da idu na svoj teski posao. Zalosno je sto su ovakva deca i ljudi zaboravljeni i prepusteni sami sebi a mnogi koji to ne zasluzuju ne silaze sa televizija pa tako i ovakve price budu prava retkost. Svaka cast za onoga ko je ovo snimio. Srbija je mnogo koristila od ovog kraja (Srbija sume su odsekle po ovim terenima ko zna koliko miliona kubika gradje). Zato je zalosno da drzava ne moze da se oduzi ovom kraju sa tih 20 km puta vec se samo seti zitelja tog kraja kad treba da ga zove u rat ili kad treba porez da se uzme. Nadam se da ce neko da se dozove pameti i bar pokusa da ucini nesto za ove napacene ljude