Trag: Šapat Kilimandžara, prvi deo

Tragom čuvenog književnog dela Ernesta Hemingveja "Snegovi Kilimandžara" međunarodni planinarski tim iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije ispeo se na najviši vrh Afrike, na visinu od 5 895 metara iznad nivoa mora.

Dvodelni dokumentarni film koji je tako nastao vodi nas u dva tanzanijska nacionalna parka: Ngorongoro gde slobodno živi još 95 lavova i Lejk Manjara gde životinje, koje najčešće viđamo po zoološkim vrtovima, žive slobodno.

Reporter je bio u Masai selu među pripadnicima Čaga plemena, snimio je život pod otvorenim nebom na pijaci u Aruši, gde se svi cenkaju i trguju tako da se ne zna ko je u Mošiju i Aruši prodavac a ko kupac.

Fascinatno je čuti da Masajac Augusto ima 12 žena i 84-oro dece, pa je zatražio da mu država sagradi školu za njegov porod, da se za miraz pri ženidbi ovde obavezno dobija 10 krava i da muškarac nastavlja život u kući svoje izabranice.

Objektiv kamere "Traga" će dočarati život običnih ljudi u Tanzaniji gde je šoljica kafe dolar, a prosečna plata 100 dolara, za one koji imaju sreću da rade. Trostruko više zarađuju hirurzi koji su najplaćeniji u ovoj državi.

Sve što je potrebno planinarima za šestodnevni uspon na Kilimandžaro porteri nose na leđima, a kuvari spremaju hranu na planini. Kako biste privilegovano hodali snegovima Kilimandžara najpre morate proći kišnu prašumu, pa savanu, zatim alpsku pustinju, stenu i na kraju led.

Hodati polako i tako se priviknuti na veliku nadmorsku visinu ključ je uspešnog penjanja na Kilimandžaro. Mravinjaci su naizgled deo enterijera, ali i velika opasnost. Ujed desetak mrava značajna je opasnost za svakoga.

Iz bezbednosnih razloga se ne preporučuje da se planinari kreću sami. Svaki planinar mora da ima svog vodiča, kuvara i nosača, što znači da je 16-oro naših planinara pratilo oko pedeset ljudi.

Snimatelj, scenario i režija: Dragoslav Gogić

Montaža: Ivana Neckov Grubišić

Urednik: Ljubisav Aleksić

broj komentara 0 pošalji komentar