Ovaj razgovor počeo je prisećanjem na trenutak kada je predstava zabranjena, a koristio se termin "otkazana" kada su novinari koji su pisali pohvale posle premijere preinačili svoje mišljenje preko noći, o tome kako se razočarao u pozorište i rešio da se okane glume, ali i vratio partijsku knjižicu uprkos uverenju i tome što je bio ratno siroče.

"Kod večitog mladoženje" u opuštenoj atmosferi u jednoj od kafana koje je voleo, govorio je o odrastanju, o majci koja mu je ostavila u amanet da brine o sestri a bio je tek šestogodišnjak, o jednim žutim cipelama u koje se zagledao i izgubio malu Milenu, o ponovnom susretu... Pričao je i o ocu koga su ubili, o tome kako je to biti sam na svetu, kako je kad nemaš nikog ko bi ti došao na roditeljski sastanak, o ispunjenju snova i najvećoj želji koju je ostvario da se oženi, da ima ženu koju voli celog života i četvoro dece koja će nositi imena porodice koja je stradala.

Autor: Tanja Peternek Aleksić