Stari kolektor za odvođenje svih otpadnih voda, sagrađen pre dvadesetak godina, vrlo je kratko radio jer nije predviđen za niske temperature. Postrojenje je sada u lošem stanju, tako da sve otpadne vode odlaze u jezero.

Jedini spas za Vlasinu je gradnja novog sistema tzv. kanalizacionog prstena oko jezera i uređaja za prečišćavanje otpadnih voda. Na to obavezuje i Prostorni plan Područja posebne namene "Vlasina".

U istorijskim zapisima, Vlasinska visoravan se spominje još u 18. veku pod nazivom Vlasinsko blato ili Vlasinska tresava zbog nagomilanog treseta i blata nastalog spiranjem rečnih tokova.

Tako je u kanjonu dugom 20km stvorena močvara koja je u pojedinim delovima bila ispunjena živim peskom.

Kada je 1949. godine sagrađena brana, voda je ispunila ovaj prostor, nastalo je akumulaciono jezero a ogromni komadi treseta, starog više hiljada godina, voda je izbacila na površinu. Tada ih je bilo toliko da su pokrivali trećinu površine jezera.

Tresetne galije. Ostrva koja pri visokom vodostaju slobodno plove od jedne do druge obale - jedinstven su fenomen i zaštitni znak Vlasinskog jezera.

Zahvaljujući upornoj borbi ekologa Vlasinskih vukova, članova Eko baze Jug u saradnji sa Zavodom za zaštitu prirode Srbije, ova retkost je, napokon 2006. godine zaštićena, a Vlasina proglašena za predeo izuzetnih odlika. Naša Ekološka redakcija je od 1998. godine bila aktivno uključena u zaštiti tih ostrva i zabranu eksploatacije treseta.

Autor emisije je Dragana Vasiljević, snimatelj Aleksandar Luković, a montažer Milica Živojinović.