Eko karavan: Gvozdeni put

Obistinila su se sva tri proročanstva Mitra Tarabića s kraja XIX veka. Vidoviti kremanac je najpre predvideo da će "ognjena kola" povezivati Užice i Sarajevo, pa da će potom pruga biti uklonjena i da će je zameniti "nekaldrmisani drum na kome će se sijati crni kamen koji neće imati ni početka ni kraja".

I konačno, treće proročanstvo je glasilo: "...Proći će podosta godina pa će se ljudi jopet sjetiti gvozdenog puta pa će ga ispotekare obnoviti, samo njime neće putovati putnici radi potrebe i puta, već ljudi od zabave i serbez odmorišta i uživancije". Tako se i zbilo.

Septembra 2003. godine je voz krenuo. Oživela je Mokra Gora.

Priča o Šarganskoj osmici počinje još 1906. godine kada je Austrougarska izgradila prugu do Vardišta, graničnog mesta sa Srbijom. Povezivanje Užica sa Vardištem je bila važna strateška veza Srbije sa morem, što je odgovaralo i crno-žutoj monarhiji zbog odnosa sa Turskom.

1916. godine Austrougarska carevina je izgradila prvih 9 km pruge uskog koloseka od 760mm. U Mokru Goru tada stigoše oko 2000 ruskih i italijanskih zarobljenika koji su otpočeli gradnju pruge preko Šargana.

Graditelji kralja Aleksandra I Karađorđevića su je od 1921. do 1925. godine završili i maestralno savladali visinsku razliku između Mokre Gore i stanice Šargan-Vitasi od oko 300m. Izgradi se tako pruga Užice-Vardište i Beograd se konačno spoji sa Sarajevom i Dubrovnikom. Prvi voz, 1925. godine, svečano krenu serpentinskom trasom kroz Šargan u obliku broja osam.

I tako sve do 1974. godine, kada je bila poslednja vožnja popularnog ćire. Posle tri decenije zaborava, 2003. godine, baš kako je prorokovao Tarabić, ponovo je krenuo voz obnovljenom Šarganskom prugom.

Taj "gvozdeni put" udahnuo je novi život Mokroj Gori. Otvoriše se nova radna mesta, živnulo je naselje, okolni zaseoci, ostadoše ljudi na svojim ognjištima. Dolaze turisti iz celoga sveta, ljubitelji prirode, zaljubljenici čuvenih parnjača i pruga uzanog koloseka, stižu čak i članovi "Društva posmatrača vozova".

Mokra Gora je smeštena u dolini tri planine Zlatibora, Tare i Šargana, bogata je šumama i vodama. Otuda joj i ime. Najpoznatiji je lekoviti izvor "Bela voda" - u narodu poznat kao "očna voda".

Autor emisije Dragana Vasiljević, snimatelj Aleksandar Luković, montažer Milica Živojinović, fotografije Milorad Konrad.

broj komentara 0 pošalji komentar