sreda, 16. okt 2013, 11:10
Balkan: Pokornost i tolerancija
Verske i društvene odnose u Osmanskom carstvu karakterisala je pokornost muslimana i sultana Alahu, i pokornost hrišćana muslimanima.
Turskim osvajanjem Konstantinopolja ugasila se najznačajnija crkva na Istoku podignuta u slavu Hrista. Vizantijskog Vasilevsa zamenio je turski sultan, koji je tako svojoj tituli halife, sledbenika proroka Muhameda, pridodao i dostojanstvo vizantijskog cara.
Monoteiste hrišćane i jevreje muslimani su nazivali zimije, dimi ili ahl al dimi - narod ugovora. Kao takvi uživali su pravno propisanu versku toleranciju u zemljama koje su osvojili muslimani ali su se, za uzvrat, kako se tumačilo, složili sa pozicijom potčinjenosti koja je podrazumevala plaćanje glavarine i dređene društvene restrikcije. Za uzvrat, zimije su imale životnu sigurnost, bezbednost svojine, zaštitu od neprijatelja, slobodu bogosluženja i unutrašnju autonomiju u njihovim zajedničkim poslovima. Međutim, u praksi nije sve uvek bilo tako....
komentari