Eko karavan: Živo selo - Mačkat

Kada se krene putem od Užica ka Zlatiboru nekako po pravilu mora da se svrati u ovo selo. Ko zna - zna, ko ne zna - mora da proba. Tu je najbolja pršuta, kobasice su odlične, pa i slanina, a tek ovčija stelja... Zato se ne bez razloga kaže: „Kad jaganjci u ovom selu utihnu - onda definitivno utihnu!"

I tu priča počinje. O najvećem festivalu - sajmu suvomesnatih proizvoda koji je postao sinonim Mačkata i brend Srbije.

„Pršutijada", koja se tradicionalno održava već dvanaest godina, okupi proizvodjače i stočare koji izlažu svoje proizvode i ugostitelje, mnogobrojne turiste i goste koji kupuju, probaju i razgledaju najkvalitetnije proizvode od mesa u ovom kraju.

Ali ne bi sve to bilo tako dobro i ukusno da nema prirodnih prednosti. „Pršutijada" je povod da se ispriča i priča o Mačkatu.

Nalazi se na idealnoj nadmorskoj visini od 800m, gde se susreću dve klime mediteranska i kontinentalna, gde su kvalitetni pašnjaci. I naravno, tu su i vredni domaćini. Zato nije ni čudo što je meso odličnog kvaliteta.

Selo sa oko 600 stanovnika ima tridesetak proizvođača mesa i mesnih prerađevina.

To je selo iz koga se ne odlazi, već dolazi i ostaje. Mnogi mladi su ostali uz svoje očeve i nastavili tradiciju sušenja pršute koja se ovde vekovima prenosi s kolena na koleno.

Mačkat je mesto koje je nastalo i razvijalo se na raskrsnici važnih trgovinskih i karavanskih puteva. Možda je i to razlog što je i dan danas ostalo živo selo. Jedno je od retkih u Srbiji koje iz godine u godinu beleži rast nataliteta.

Autor emisije Dragana Vasiljević, snimatelj Aleksandar Luković, montažer Milica Živojinović, fotografije Milorad Konrad

broj komentara 2 pošalji komentar
(utorak, 08. jan 2013, 19:29) - Darko [neregistrovani]

mackat

Mackat je najlepse selo u Srbiji ima dosta omladine koja ostaje kod kuce i od malih nogu pocinje da radi.

(sreda, 02. jan 2013, 14:12) - anonymous [neregistrovani]

Selo za primer

Svaka cast ovom selu,za primer su u Srbiji.Tako bi trebalo da bude na vise mesta,ali mnogi su napustili svoja sela da bi ziveli u sobicku u gradu,a drzava im placa socijalno.Na selu treba da se radi bez radnog vremena,ali zato i imaju svoju hranu,znaju sta jedu,zive duze,dok ostali kukaju kako im je skupo,a sami nece da se muce i proizvode.