Čitaj mi!

Psihijatar savetuje na koji način da se izborimo sa stresom – kako da se savijemo, ali ne i slomimo

Psihijatar doc. dr Bojana Pejušković iz Instituta za mentalno zdravlje kaže za RTS da ništa nije lekovitije od međuljudskog kontakta i zagrljaja i da je najvažnije potražiti pomoć i podeliti sa drugima ono što osećamo. Ističe da je vreme kolektivne traume, kakvo je vreme pandemije, posebno izazovno, ali da postoje tehnike prevladavanja stresa koje doprinose našoj psihološkoj otpornosti – to je pitanje kako da se savijemo, ali ne i slomimo kod takvih zahteva.

Mladi se danas vraćaju u škole, mnogi će se prvi put nakon dužeg vremena videti uživo, posle onlajn  komunikacije i učenja. Na pitanje kako se vratiti u normalne tokove, Bojana Pejušković kaže da je lakše prilagoditi se nečem boljem, a đaci se raduju povratku u školu i druženju.

"Sigurna sam da će to biti mnogo izazovnije i lepše nego ostajanje kod kuće", dodaje doktorka.

Govoreći o tome koliko su izolacija, drugačiji način života, nedovoljno živog kontakta, uticali na mentalno zdravlje ljudi, ističe da su urađena prva istraživanja.

"Za sada očekujemo rezultate, naš tim Instituta za mentalno zdravlje učestvovao je u studiji  28 zemalja sveta. Trenutno se radi i jedna velika nacionalna studija," dodala je ona.

Na pitanje koliko usamljenost utiče na mentalno zdravlje i da li su se pojavile neke nove zavisnosti, Pejuškovićeva kaže da usamljenost svakako utiče na našu psihu negativno, tako da se zbog toga ljudi sve više koriste  socijalne mreže.

"Tolika upotreba društvenih mreža svakako je bila i pre korone, tako da su se i nove dijagnostičke kategorije otvorile zahvaljujući zloupotrebi društvenih mreža, ali sada su svakako intenzivirane. Videćemo kako će se stvari dalje razvijati i šta će novi način komunikacije doneti. Svet se menja i mi se prilagođavamo novim zahtevima", istakla je Pejuškovićeva.

"Potražiti pomoć i podeliti ono što osećamo"

Ukazala je da ništa nije lekovitije od međuljudskog kontakta i zagrljaja.

"Mi kroz neki interpersonalni kontekst gradimo sopstveni referentni okvir i to jeste ono što nas određuje – kontakti sa drugim ljudima. Ono što su sva istraživanja pokazala, nezavisno od sociokulturoloških statusa svakako jeste socijalna podrška – potražiti pomoć i podeliti ono što osećamo sa drugima", navela je doktorka.

Govoreći o tome kako se izboriti sa stresom, jer ne znamo koliko će pandemija još da traje, Pejuškovićeva kaže da postoje tehnike za to.

"Postoje tehnike prevladavanja stresa koje doprinose našoj psihološkoj otpornosti – to je pitanje kako da se savijemo, ali ne i slomimo kod takvih zahteva. Malo i pomalo izlaganje stresu vremenom povećava našu rezilijentnost, jer imamo iskustvo adekvatnog prevladavanja i kako da takvu situaciju prevaziđemo", objasnila je Pejuškovićeva.

"Nadam se da će nas ovo promeniti nabolje"

Kada je reč o tome na koga je ovaj period najviše uticao, kao i da li su mlade generacije izgubljene generacije zbog čitave situacije, doktorka kaže da ih ne bi baš tako nazvala, jer svaki kontakt sa stresom i kolektivnom traumom može da dovede do sopstvenog napretka.

"To je jedno veliko iskustvo. Da li ćemo se vratiti na staro? Šta znači na staro? Ja se iskreno nadam da ćemo biti bolji i da će nas ovo promeniti nabolje", poručila je Pejuškovićeva.

Istakla je da psihijatri u Institutu za mentalno zdravlje rade sve vreme i da građani mogu potražiti stručnu pomoć.

"Poruka jeste da kada se čovek oseti loše, nije usamljen. Ako vidi da ti simptomi njega preplavljuju, da ga remete u njegovom svakodnevnom funkcionisanju, jako je važno da potraži pomoć", zaključila je doktorka.