Čitaj mi!

Evropa podeljena na istok i zapad, od Baltika do Balkana malo vakcinisanih

Početkom meseca Svetska zdravstvena organizacija objavila je da je Evropa ponovo epicentar epidemije koronavirusa. Kada pogledate epidemijsku kartu Evrope, ona naizgled deluje kao podela na istok i zapad.

Stopa infekcija raste i obara rekorde u mnogim zemljama, između ostalih u Nemačkoj i Belgiji, gde je najveći broj inficiranih u poslednjih nekoliko meseci, čak 10.000 dnevno.

Ono što razlikuje ovaj talas u Belgiji od sličnog prošlogodišnjeg jeste što tada, početkom novembra, nije bilo vakcinisanih, a sada je u Evropi prosečno 75 odsto punoletnih vakcinisano. Reklo bi se da je to faktor koji pravi ključnu razliku u ovom talasu.

Pre godinu dana uvedeno je zatvaranje koje je trajalo mesecima, a sada su sve aktivnosti omogućene uz određena ograničenja i o zatvaranju se ne govori. Institucije Evropske unije su otvorene za fizički pristup, što nije bilo moguće u proteklih godinu i po.

To govori da je pritisak na bolnički sistem manji, da je relativno nizak i da je manji broj preminulih.

Međutim, takvo stanje ukazuje i na podelu jer, kada pogledate epidemijsku kartu Evrope, ona naizgled deluje kao podela na istok i zapad. To je podela na nevakcinisanu i vakcinisanu Evropu.

U zemljama kao što su Rumunija i Bugarska govori se o samo 23, 24 odsto vakcinisanih od ukupne populacije dok je, u Belgiji recimo, vakcinisano blizu 80 odsto stanovništva.

Dramatična je situacija i kada je reč o bolničkom sistemu u nekim zemljama istočne Evrope. Bugarska je aktivirala i mehanizam pomoći EU kako bi dobila više kreveta za intenzivnu negu i drugu medicinsku pomoć. I broj preminulih je zastrašujući, nekad i oko 200 dnevno.

Ono što se čuje kao objašnjenje niskog broja vakcinisanih u zemljama od Baltika do Balkana jeste nizak stepen poverenja u institucije, Vladu, pa i zdravstveni sistem. Istraživanja pokazuju da je nizak stepen poverenja u Rumuniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, baltičkim zemljama. Poverenje u zdravstveni sistem je tek oko 30-40 odsto.

To je jedno od objašnjenja zašto se, uprkos povremeno dramatičnim situacijama, ljudi ne odlučuju za vakcinaciju i ona i dalje stagnira. To objašnjava razliku između npr. Portugalije i Bugarske.