Čitaj mi!

Stručnjaci traže odgovor na pitanja – zašto ljudi zaziru od vakcina i kako ih osloboditi straha

Osamdeset odsto osoba koje se još nisu vakcinisale u Italiji u dilemi su oko vakcina i voleli bi da imaju pouzdane odgovore na svoja pitanja. Situacija je slična kao u ostatku sveta. Šta se u Italiji razmatra kao podsticaj vakcinisanju?

Nisu svi koji nemaju poverenja u antikovid vakcinu "no vax". Sve je veći broj ljudi koji oklevaju u odluci da li da prime vakcinu ili ne, ne samo u Italiji već i u celom svetu, jer su zbunjeni zbog velikog broja oprečnih informacija, neslaganja u mišljenjima samih eksperata, ali i zbog toga što su vakcine odobrene u rekordno kratkom roku.

Italijanski psiholozi smatraju da ove osobe ne treba etiketirati, terati ih pretnjama o obaveznoj vakcinaciji i izlagati ih ruglu, pošto je to potpuno pogrešan pristup.

Potrebno je, po mišljenju stručnjaka, naći načina da se oslobode anksioznosti za koju i psiholozi kažu da je, u ovoj situaciji, razumljiva.

Oni u sredini: Ni za vakcinu ni protiv nje

Odgovorni za kampanju vakcinacije u ovoj fazi se fokusiraju upravo na ljude koji nisu u potpunosti uvereni u sigurnost vakcina i plaše se posledica po zdravlje.

U saradnji sa psiholozima traže najbolji način da ostvare uspešnu komunikaciju sa tim delom stanovništva.

Među ubeđenim antivakserima i onima koji nemaju nikakav strah od vakcina, postoji veliki broj ljudi koji svoje sumnje ne baziraju na antinaučnim teorijama već imaju legitiman strah, sumnju i odbojnost ka činjenici da moraju da se vakcinišu antikovid vakcinama.

Razlog tome je što je u ovih godinu i po dana u Italiji u medijima bilo potpuno različitih mišljenja eksperata, kontradiktornih poruka kao i kočenja u kampanjama vakcinom "Astra-Zeneke" jer je nekoliko puta menjano mišljenje o tome koja godišta smeju da je prime a koja ne.

Tereza Gavaruci je psiholog sa univerziteta u Padovi koja se, između ostalog, bavi i uzrocima "oklevanja prema vakcinama".

"Oni pravi ‘no vax', ubeđeni u svoje ideje su jedan vrlo mali deo stanovništva, iako znaju kako da se oglase na intenzivan način. Većina ljudi bira da li će se vakcinisati ili ne na iracionalan način, bez posebnog obrazloženja", izjavila je doktorka Gavaruci za dnevni list Republika.

Ona ističe da ključnu ulogu najčešće ima percepcija rizika od bolesti.

"Moguće je da ovi ljudi viđaju oko sebe zdrave ljude koji nisu u panici, možda baš zato jer su vakcinisani ili zato što u ovom momentu virus ne cirkuliše kao pre, ili su čuli za lake slučajeve te im nije opravdana panika ili strah, pa samim tim ni vakcinacija. Oni su, naime, ubeđeni da spadaju u kategoriju niskog rizika. Tu je takođe i jedna vrsta pristrasnog optimizma koji nas vodi ka tome da druge vidimo mnogo izloženijim opasnosti od nas samih. A to te ljude svrstava u kategoriju neopreznih", dodala je doktorka.

Grupe tih ljudi su vrlo heterogene. To su i obrazovani ljudi koji imaju završene fakultete kao i ljudi koji imaju nizak nivo obrazovanja, osobe koje su loše informisane i osobe koje su previše informisane, osobe koje imaju odlične pozicije na poslu kao i one koje imaju nešto niže funkcije, piše italijanski Post.

Koliko je neodlučnih u Americi

Istraživanje Ipsosa, kompanije koja se bavi istraživanjem tržišta, o poverenju Italijana u vakcinu protiv koronavirusa, pokazalo je da je oko osam odsto osoba protiv vakcinacije dok je 20 odsto izjavilo da bi volelo da sačeka da vidi jesu li efikasne i kakve posledice imaju kod drugih.

Detaljnija istraživanja pokazuju da su za vakcinaciju više ljudi stariji od 65 godina dok su oni između 35 i 64 najneodlučniji.

U Americi je istraživanje, koje je obavio Institut za istraživanja, statistike i ankete (Pew Research Center), došao do zaključka da 15 odsto ispitanika nema apsolutno nikakvu nameru da se vakciniše dok je drugih 15 odsto izjavilo da "najverovatnije" neće da se vakcinišu.

Odluka FDA (Američke federalne agencije za lekove) da suspenduje vakcinu "Džonson i Džonson" zbog retkih slučajeva cerebralne tromboze, dovela je do toga da se poverenje u vakcine koje je poslednjih meseci bilo u porastu opet drastično smanji.

U Italiji je slična situacija sa vakcinom "Astra-Zeneke".

Uzrok oklevanja građana

Dva su osnovna uzroka zbog kojih su građani neodlučni i nesigurni kada je o antikovid vakcinama reč: dezinformacija i preveliki broj informacija.

Dezinformacije je fenomen koji ne postoji samo na internetu, tj. na socijalnim mrežama.

Reputation Science je sproveo istraživanje na 215.000 onlajn sadržaja koji su objavljeni između februara i marta.

To istraživanje je pokazalo da su sajtovi koji pružaju informacije, kao i portali medijskih kuća, doveli do toga da se kanališe strah od vakcina, više nego same društvene mreže.

Poverenje u vakcine je nešto što je vrlo labilno i menja se i u kratkom vremenskom periodu, najmanje poverenja imaju građani zemalja sa nestabilnom političkom situacijom ili u kojima vlada religiozni ekstremizam kao i u zemljama, poput Italije, u kojima su informacije i odluke o davanju vakcina određenim starosnim grupama bile menjane iz časa u čas što je dovelo i do promena u planiranju čitave kampanje.

Po mišljenju Dženifer Reić, sociologa sa Univerziteta u Denveru, u Koloradu, koja je i autorka knjige Calling the Shots: Why parents reject vaccines, većina ljudi sa kojima radi misli da je dovoljna "zdravstvena pismenost", tj. ukoliko lekari jako veruju u nauku i daju ispravne informacije pacijentima, oni će biti u stanju da sami donesu odluke kakve donose i lekari. "To je potpuno pogrešan stav", kaže ona.

Većina italijanskih građana koji su mlađe generacije i koji se još nisu vakcinisali izjavili su da ne osećaju potrebu da se vakcinišu, jer ako se do sada nisu zarazili neće ni sada, da ko želi da se zaštiti može da se vakciniše a njih treba da ostave na miru, dok stariji smatraju da vakcine nisu sigurne te da sve ovo liči na dobro izrežiran film.

U mnogim zemljama poput Italije svakodnevno se čini mnogo toga ne bi li se ljudi naveli da se vakcinišu, ali po mišljenju eksperata to je decentralizovano, neorganizovano i zapravo se sastoji od milion konverzacija među lekarima i pacijentima, kolegama ili prijateljima.

Početkom marta interna kampanja koju je sprovela Klinika Mejo na medicinskoj neprofitnoj organizaciji pokazala je da se 90 odsto lekara vakcinisalo.

Ipak, na pitanje novinara Njujorkera Bendžamina Valasa-Velsa, zašto se nisu vakcinisali svi, Robert Džejkobson, pedijatar i ekspert za vakcine u toj klinici, odgovorio je: "I lekari su ljudska bića".

I u samoj Italiji ljudi zaposleni u zdravstvu su se masovno odazvali vakcinaciji, ali ne dovoljno, tako da je 1. aprila donet dekret o njihovoj obaveznoj vakcinaciji.

Da li je zelena propusnica rešenje

Da bi se došlo do kolektivnog imuniteta potrebno je da se vakciniše više od 70 odsto osoba (uključujući i osobe koje su stekle imunitet zbog preležane bolesti), a u Italiji je sa dve doze trenutno vakcinisano nešto više od 50 odsto, zbog čega stručnjaci smatraju da će to biti teško ostvariv cilj.

Profesor Baseti iz klinike San Martino u Đenovi izjavio je da se "tvoja sloboda da se ne vakcinišeš završava tamo gde počinje moja sloboda da se ne razbolim", rekavši da su osobe koje odbijaju da se vakcinišu protiv države te da ih je potrebno staviti u lokdaun sve dok se ne vakcinišu.

Ta izjava je izazvala velike diskusije u televizijskim debatama u kojima se govori da je nemoguće nametati ljudima obavezu vakcinisanja, kao i zelena propusnica o kojoj će u svakom momentu odlučiti italijanska vlada.

Očekuje se da ne bude baš potpuno isti kao u Francuskoj u kojoj su vlasnici restorana i kafića izjavili za medije da će na ovaj način imati veću štetu nego za vreme prvog talasa, jer mnogi ljudi više neće dolaziti.

U ovom momentu se od turista traži da pre ulaska u diskoteke urade test koji je besplatan za Francuze, ali košta oko 30 evra za strance.

Mnogi turisti su izjavili da su se vakcinisali da bi mogli da se vrate normalnom životu, odlasku u restorane i kafiće, i da se u protivnom ne bi vakcinisali.

Italijanski ugostitelji smatraju da je zelena propusnica pogrešno rešenje i da oni ne žele da izigravaju kontrolore ili policajce, kao i da će doživeti veliku ekonomsku štetu.

U Italiji u ovom momentu zelenu propusnicu stručnjaci definišu kao motivaciju za vakcinisanje, dok ga mnogi građani doživljavaju kao ucenu i uslovljavanje, te uskraćivanje lične slobode.

Psiholog Tereza Gavaruci je takođe izjavila za list Republika da stručnjaci koji pozivaju ljude preko medija da se vakcinišu neće uspeti u toj nameri jer su ljudi umorni od različitih mišljenja, pravila i informacija, te da su oni – što ih više pozivaju – sve više protiv vakcinacije.

Smatra da je takođe neuspešan pokušaj stručnjaka da apeluju na altruizam i da će se osobe vakcinisati kako bi zaštitile najstarije i kolektiv.

"Ovo je individualističko društvo", izjavila je. Ona podseća da je vakcinacija zdravstvenih radnika u Italiji obavezna ali da mnogi od njih još nisu pristali da se vakcinišu i da im je uručeno upozorenje da to moraju da urade jer će u suprotnom biti premešteni ili suspendovani sa posla bez plate.

Prema njenom mišljenju, obavezna vakcinacija za sve građane bilo bi dobro rešenje, kao što je slučaj sa određenim vakcinama za decu koje su obavezne od 2017. godine.

S druge strane, ljudi ne vole da budu ograničeni u vlastitom izboru i ne vole nametnute stvari tako da bi se dogodilo, kako smatra, da i oni koji nisu apriori protiv vakcina to postanu.

U Australiji su, u želji da uplaše ljude i navedu ih da se vakcinišu, izabrali TV spot u kome se vidi žena kojoj je teško da diše i guši se zbog kovida. Dr Gavaruci smatra da strah nije dobar put, te da je najverovatnije jedini način motivacija i podsticaj poput zelene propusnice. Dakle, ko se vakciniše moći će da putuje, ide u restorane, pleše i živi kao nekad. 

Američki antropolog Hejdi Larson, direktorka Vaccine Confidence Project, koji se bavi zaštitom od dezinformisanja u vezi sa vakcinama, smatra da nije potrebno ubediti onaj mali broj ljudi koji veruju "da će se pretvoriti u šimpanzu" nakon vakcinacije već sve ostale, koji su neodlučni.

Alternativna medicina VS nauka

Doktorka Larson je izjavila za britanski Independent da se pojavio neverovatno veliki broj "tradicionalnih iscelitelja" koji su popunili onaj prostor koji bi trebalo da pripada vakcinama.

Smatra da u svetu raste tendencija ka "antihemijskom lečenju, dok se sve veći broj ljudi okreće lečenju prirodnim putem" i to kod srednjeg i višeg sloja stanovništva.

Dala je primer ćerke Olivije Njutn Džon koja je izjavila da se ona i majka neće vakcinisati već će se uzdati u "pravu" medicinu koju pruža majka priroda.

"Postoji ogromno tržište alternativnih lekova. Širenje lažnih vesti o vakcinama potiče od osoba i sajtova koji imaju ekonomski interes u celoj priči. Naime, sajtovi koji nude hrpu lažnih informacija su i oni koji imaju najviše reklama", pokazalo je istraživanje Centra za suzbijanje digitalne mržnje (Center for Countering Digital Hate).

Reč je o jednoj vrsti antivakserske industrije koja nije nastala sa kovidom već mnogo pre njega. Na tržištu je moguće naći i supstance koje se koriste za detoksikaciju onih koji su morali da se vakcinišu.

I mnogi političari, koji nisu sledbenici "nju ejdža", misle da je potrebno okrenuti se prirodnoj medicini.

I političaru šalju konfuzne informacije

U ovom momentu u Italiji političari Mateo Salvini i Đorđa Meloni izjavili su da se još nisu vakcinisali i da će rado sačekati.

Nauka, po svojoj prirodi nije nešto što je 100 odsto sigurno, a osobe traže da budu potpuno sigurne, izjavila je Larsonova.

I među političarima ima onih kojima je teško da shvate nauku te su protiv vakcina. Političari oklevaju u odlukama, menjaju ih, moraju da brane izbore do kojih su došli u prošlosti ili da objasne zašto sada preduzimaju druge mere, a to izaziva lančanu reakciju i građani ne znaju kome da veruju, tako da sami tragaju za istinom.

Obavezna vakcinacija, da ili ne?

Eksperti smatraju da bi uvođenje obavezne vakcinacije izazvalo vrlo negativne reakcije i komplikacije, te smatraju da bi takva odluka bila kontraproduktivna.

Oni naglašavaju da bi to donelo više štete nego koristi. Larsonova kaže da građanima treba na vrlo jasan način objasniti rizike i dobrobiti.

"Ja svaki put, osobama koje mi traže 100 odsto garanciju u vezi sa vakcinama, kažem da je nema. Da, vakcine nisu sigurne 100 odsto jer će vrlo mali broj ljudi imati negativne efekte, ali isto tako im kažem da su vakcine hiljadu puta sigurnije, jer ukoliko se ne vakcinišu rizik da obole od kovida, tuberkuloze ili poliomijelitisa je veliki", kaže Larsonova.

Dobrobiti i rizici

Stručnjaci smatraju da je potrebno da građani shvate konkretnu statistiku, i da im treba detaljno objasniti koji su sve rizici i koliko su velike koristi.

U ovom momentu se vakcina "Astra-Zeneke" u Italiji ne daje više ljudima mlađim od 60 godina i agencije za lekove istražuju da li je ta vakcina zaista bila uzrok moždanog krvarenja.

Trenutni podaci pokazuju da je na 10 miliona vakcinisanih osoba moguće da bi 40 osoba moglo da ima problema sa koagulacijom, a njih deset bi moglo i da izgubi život.

Deset preminulih na 10 miliona ljudi znači jedna mogućnost u milion: više-manje isti rizik da izgubimo život u saobraćajnoj nesreći vozeći 400 kilometara na sat, to su podaci koje je izneo Bi-Bi-Si.

Takođe dodaju da u grupi od 10 miliona ljudi koji nisu vakcinisani oko 40 muškaraca i 100 žena mogu u svakom slučaju da imaju cerebralnu trombozu (u periodu od godinu dana) sa većim rizikom u dobi između 18 do 50 godina. To znači da govorimo o 12 slučajeva mesečno.

Lekari su još u decembru prošle godine doneli odluku da izlože javnosti sve rizike od vakcina, i one najmanje i one najveće.

U Centru za bezbednost zdravlja "Džons Hopkins" smatraju da je mnogo bolje da ljudi znaju nego da imaju reakciju i pomisle da su dobili koronavirus nakon vakcinacije.

Eksperti takođe smatraju da će se vremenom smanjiti nepoverenje u vakcine, kada ljudi uvide da oni koji su se vakcinisali nisu imali nikakve negativne posledice.

S druge strane, veliki broj ljudi izjavljuje da se plaši dugoročnih posledica i toga da bi upravo oni mogli da budu deo negativne statistike.

Eksperti takođe smatraju da bi i sama činjenica da su agencije za lekove povukle određene vrste vakcina dok ne istraže da li postoji veza između njih i negativnih posledica, trebalo da smiri ljude, te da je to konkretan dokaz da tzv. farmakomafija funkcioniše.

Dakle, bilo koji signal koji dovodi u sumnju sigurnost vakcina treba da bude detaljno istražen, čak i ako je reč o jednom slučaju u milion, smatraju određeni stručnjaci.

To je bitno jer ljudi nemaju poverenja u farmaceutsku industriju pa je, po mišljenju mnogih, bitno da ljudi shvate da su vakcine izlaz iz dramatične situacije koja nije povezana samo sa zdravljem već i sa ekonomijom i ličnim slobodaama.

Prema njihovom mišljenju, potrebno bi bilo da se vakcinacija sprovodi u mestima koja su bliski ljudima – u crkvama, školama, prodavnicama, frizerskim salonima.

Trenutna situacija u Italiji

Naslovi u italijanskim medijima su uglavnom "Zelena propusnica i vakcinacija su jedino što nam može vratiti slobodu". U svakom momentu se očekuje odluka italijanske vlade o novim pravilima koja se odnose na zelenu propusnicu, kriterijume oko novih boja regija te moguću obavezu vakcinisanja za sve zaposlene u obrazovanju.

Javnost je trenutno drastično podeljena na one koji su apsolutno za vakcine i one koji su sumnjičavi, iako sebe ne smatraju antivakserima, zbog čega se otvaraju velike diskusije i polemike na društvenim mrežama i u medijima.

U Italiji je 50,21 odsto stanovnika, odnosno 27 miliona ljudi, primilo obe doze vakcine.  Najviše njih dobilo je vakcinu "Fajzera", zatim "Moderne", "Astra-Zeneke" i "Džonsona".

Dvesta hiljada ljudi koji rade u prosveti još se nije vakcinisalo kao ni 2,5 miliona ljudi iznad 60 godina.

Što se vakcina među mladima između 12 i 19 godina tiče, procenat je nizak, 25,5 odsto kod dece od 12 do 14 godina i 48,5 odsto kod onih iznad četrnaest.

Trenutne informacije govore o tome da vakcine deluju od devet do dvanaest meseci te da će 2022. biti potrebna i treća doza zbog novih varijanti a najverovatnije će se preći potpuno na vakcine mRNK.