Čitaj mi!

Italijani nadmudrili dekret – kafići moraju da se zatvore u ponoć, ali kada mogu da se otvore

Italijanski dekret donet radi suzbijanja koronavirusa nalaže zatvaranje lokala u ponoć, ali istovremeno ne precizira kada se ugostiteljski objekti mogu otvoriti što je iskoristio vlasnik jednog kafića u mestu Katanzaro Lido. Naime, Aldo Manojeri je, kako nalaže zakon, zatvorio lokal u ponoć da bi ga ponovo otvorio 15 minuta kasnije.

Aldo Manojeri je izjavio, nakon što je praktično postao zvezda društvenih mreža, da italijanski premijer Đuzepe Konte zajedno sa svojim ministrima nije mislio na to da kafići imaju radno vreme koje uključuje i otvaranje, a ne samo zatvaranje.

"Dekret jednostavno nije jasan", rekao je Manojeri.

U ponoć, 14. oktobra, Manojeri je zatvorio kafić da bi ga otvorio 15 minuta kasnije, a policija koja je intervenisala izjavila je da je u pravu i da ga ne mogu kazniti.

"Zatvorio sam lokal u ponoć kako to piše u dekretu i policiji koja je patrolirala ulicama ne bi li osigurali poštovanje mera sam objasnio da u tom istom dekretu ne piše kada je moguće otvoriti", rekao je Manojeri za italijanske medije.

Kafić u Kalabriji radi 24 sata dnevno te na vratima nema radno vreme na kome piše kada se zatvara, a kada se otvara.

S tim u vezi, dekret, u njegovom slučaju, ne može da se primeni.

"S obzirom na to da moj kafić radi 24 sata dnevno na ulazu ne piše kada se otvara. Ja ću i dalje poštovati dekret, zatvaraću u ponoć i otvaraću 15 minuta kasnije", dodao je Manojeri.

Slična situacija se desila i u Bolonji. Naime Andrea Ferari, vlasnik "Mavit bara" ispred centralne železničke stanice, objašnjava kako su uspeli da rade i dalje 24 sata dnevno.

"Dekret nije jasan, određuje kada je potrebno zatvoriti ga, ali ne i kada može biti otvoren. Tako da sam ja zatvorio u ponoć i otvorio u ponoć i jedan minut. Mi jednostavno moramo da radimo ne bi li mogli da garantujemo platu ljudima koji rade za nas", naveo je Andrea Ferari.

Kao i obično, javnost se podelila. Sa jedne strane, veliki broj ljudi aplaudira snalažljivosti ugostitelja, dok ih, sa druge strane, osuđuju jer ih smatraju "opasnima po zdravlje zajednice".